Automoto

Evo kako bi autonomna vozila mogla birati “manje zlo” u prometnoj nesreći

Ljudi odgovarali što bi učinili na mjestu algoritma koji odlučuje o životu i smrti

Foto: Nature

Sigurno je već mnogima palo na um, no sada je i završeno istraživanje o problematici. Riječ je, naime, o tome kako će autonomna vozila reagirati kada budu morala birati između spašavanja (tj. žrtvovanja) života onih u automobilu i onih na cesti. Zna li algoritam odabrati “manje zlo”?

Slavni problem trolejbusa

“Nikad u povijesti čovječanstva nismo dopuštali računalima da autonomno odlučuju tko će živjeti i umrijeti, u djeliću sekunde, bez ljudskog nadzora. Uskoro ćemo i taj most prijeći”, komentira znanstvenika iz MIT-a.

Tamo su još prije 4 godine započeli s istraživanjem kojim su željeli saznati kako ljudi razmišljaju o budućnosti kad računala u automobilima donose iznimno teške odluke u kojima nema savršenog ishoda, samo manje zlo.

U istraživanju je ukupno sudjelovalo više od 2 milijuna ljudi.  Odgovarali su na pitanja što bi autonomno vozilo trebalo napraviti u određenim situacijama. Primjer toga je pitanje hoće li računalo, u slučaju da mora odabrati, žrtvovati ljude u vozilu ili: poznatog kriminalca, uspješnu poslovnu osobu, grupu starijih ljudi, krdo krava ili pješake koji prelaze cestu kad ne bi smjeli.

Rezultati istraživanja

Napokon su i objavljeni rezultati koji pokazuju prilično očekivane zaključke. Ljudi žele spasiti što je više moguće ljudskih života. Spasit će tako ljude prije nego životinje te će također radije spasiti mlađu osobu umjesto starije.

Istraživanje je pokazalo također manje trendova spašavanja žena u odnosu na muškarce, osoba višeg statusa u odnosu na siromašne i spašavanja pješaka u odnosu na ljude u vozilu.

Iz MIT-a ističu kako ovo nije pravo stručno i kontrolirano istraživanje, nego zanimljiva online igra. Samo mali eksperiment.

Također, ovaj eksperiment, takav kakav jest, pokazao je neke različitosti među kulturama.

Moralni kompas. Foto: Nature

Najviše bi spašavali živote pješaka u Japanu i Norveškoj, a najmanje u Kini i Estoniji. Najveći, pak,  naglasak na spašavanju života mladih je zapažen u Francuskoj i Grčkoj, a najmanji u Kini i Tajvanu.

Što sve to znači? Da moralna načela nisu svugdje univerzalna i da nemamo “pravih” rješenja.

Iz MIT-a poručuju kako prije nego što dopustimo računalu donošenje etičkih odluka, moramo sami najprije provesti globalnu konverzaciju. U njoj bismo “iskazali svoja mišljenja kompanijama koje će napraviti “moralne algoritme” i tijelima koja će donijeti zakone i pravila”.

Komentiraj

Odgovori

Vrh