{"id":346,"date":"2011-03-17T12:23:45","date_gmt":"2011-03-17T11:23:45","guid":{"rendered":"http:\/\/e-kako.geek.hr\/2011\/03\/17\/kako-je-freud-utemeljio-psihoanalizu\/"},"modified":"2015-07-23T18:07:24","modified_gmt":"2015-07-23T17:07:24","slug":"kako-je-freud-utemeljio-psihoanalizu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/geek.hr\/e-kako\/drustvo\/kako-je-freud-utemeljio-psihoanalizu\/","title":{"rendered":"Kako je Freud utemeljio psihoanalizu?"},"content":{"rendered":"

Sigmund Freud<\/strong> (1856.-1939.) nije bio filozof u strogom smislu rije\u010di. Zapravo, radio je kao neurolog i psihijatar.Ipak, njegove teorije o ljudskoj du\u0161i zauvijek su promijenile na\u010din na koji ljudi vide sebe i njihov je utjecaj neprekinut sve do danas.<\/p>\n

U 16. i 17. stolje\u0107u jo\u0161 se mislilo da osje\u0107ajima i strastima upravljaju tjelesni sokovi, koji potje\u010du iz besmrtne du\u0161e. Ako bi netko bio emocionalno neuravnote\u017een – primjerice, du\u017ee vrijeme poti\u0161ten ili agresivan – odveli bi ga lije\u010dniku da mu ponovno regulira tjelesne sokove.<\/p>\n

Kasnije, otprilike od polovice 18. stolje\u0107a, vi\u0161e se nije vjerovalo u teoriju tjelesnih sokova. Umjesto toga, osje\u0107ajima je uz besmrtnu du\u0161u i smrtno tijelo dodijeljeno posebno mjesto u \u010dovjeku. U 19. stolje\u0107u du\u0161u su napokon podijelili na intelekt i karakter – \u010dovjek je, dakle, sam bio odgovoran za ono stoje \u010dinio i mislio.<\/p>\n

Me\u0111utim, Freuda su njegove studije du\u0161evnih bolesti dovele do zaklju\u010dka da \u010dovjek sebe ne mo\u017ee u potpunosti kontrolirati. U tome mu ne poma\u017ee \u010dak ni najbolje poznavanje morala. Umjesto toga, \u010dovjekom potajno upravlja id (lat. – ono) ili podsvjesno. Prema Freudu, podsvijest ima glavnu ulogu u odre\u0111ivanju na\u0161e svijesti. Takvom tvrdnjom on naglava\u010dke okre\u0107e velik dio filozofske tradicije, koja je svijest smatrala izvorom sigurne spoznaje.<\/p>\n

Podsvjesno<\/strong> je sve ono \u0161to \u010dovjek ne mo\u017ee podnijeti ili mu nije dopu\u0161teno – roditeljske zabrane, neispunjene \u017eelje – i \u0161to je njegova svijest (ego – ja) stoga odbacila.<\/p>\n

Ego<\/strong> predstavlja racionalan dio li\u010dnosti. Sve \u0161to tamo ne na\u0111e svoje mjesto, biva i potisnuto, smatra Freud.<\/p>\n

Id<\/strong> izlazi na svjetlo dana samo onda kad svijest vi\u0161e nema kontrolu – primjerice kod tzv. freudovskog lapsusa ili dok spavamo. Tada se u snu objavljuje: dodu\u0161e, u \u0161ifriranom obliku.<\/p>\n

Prema Freudu, ako nekome nakratko popusti kontrola, na svjetlo dana mo\u017ee iza\u0107i podsvjesni dio njegove li\u010dnosti, id. To se, primjerice, doga\u0111a kad taj netko izgovori istine koje zapravo uop\u0107e ne \u017eeli re\u0107i – a mo\u017eda ih nije ni svjestan.Kako bi svijest znala \u0161to treba potisnuti, poma\u017ee joj superego (lat. = nad-ja). Taj dio osobnosti utjelovljuje dru\u0161tvene norme, propise i ideale, dakle ono \u0161to bi \u010dovjek trebao i \u017eelio biti.<\/p>\n

Potiskuju se ponajprije \u017eelje, po\u017eude i nagoni poput Edipova kompleksa, koje dru\u0161tvo ne odobrava – primjerice, beskrajni egoizam ili vri\u0161tanje od bijesa. Takve izvorne emocije i atavisti\u010dke nagone jo\u0161 mo\u017eemo vidjeti kod male djece; me\u0111utim, kod odraslih su uklonjeni godinama sustavnog potiskivanja. Katkad se mo\u017ee dogoditi da se impulsi tek djelomi\u010dno potisnu, primjerice u slu\u010daju te\u0161kih strahova i agresija nastalih uslijed zastra\u0161uju\u0107ih iskustava u djetinjstvu. Psiha na njih reagira zamjenskim zadovoljenjima, koja se javljaju u obliku odre\u0111enih simptoma: strahom, opsesivnim pona\u0161anjem ili seksualnim perverzijama. Freud takve simptome naziva neurozama.<\/p>\n

Psihoanaliti\u010dar te du\u0161evne rane poku\u0161ava zacijeliti razgovorima i tuma\u010denjem snova, tijekom kojih on de\u0161ifrira i osvje\u0161tava poruke koje pacijentu \u0161alje njegov id: Tamo gdje je bio id, treba do\u0107i ego. To Freudovo geslo pokazuje daje njegovo razmi\u0161ljanje racionalisti\u010dko – put do osobne slobode i sre\u0107e naposljetku opet vodi preko razuma.<\/p>\n

Erikson i identitet<\/strong><\/p>\n

Pojam identiteta potje\u010de od jednog Freudova u\u010denika. Erik Erikson (1902.-1994.) smatrao je da se vlastita slika o sebi razvija tijekom niza kriza. Ulaskom u odraslu dob ona \u010dak dolazi u pitanje. Mlada osoba tada eksperimentira sve dok ne prona\u0111e svoj pravi identitet, \u010dime usugla\u0161ava svoju psihu s o\u010dekivanjima dru\u0161tva i pronalazi svoju ulogu u njemu. Naravno, postoje razli\u010dite uloge koje isti \u010dovjek mora preuzimati – primjerice uloga oca, slu\u017ebenika ili \u010dlana neke udruge. Me\u0111utim, osobni se identitet nikad ne mijenja.<\/p>\n

Edipov kompleks <\/strong><\/p>\n

Prema Freudu, u dje\u010dacima \u017eivi atavisti\u010dki nagon da ubiju vlastita oca i spavaju s majkom. Naziv te pojave Freud je posudio iz gr\u010dke mitologije, u kojoj je kralj Edip u\u010dinio upravo to: ubio je svoga oca i o\u017eenio se majkom. Dodu\u0161e, nije znao da su mu to roditelji.<\/p>\n

Jedan od problema koje otvara Freudova teorija je \u010dinjenica da nikad nije posve jasno potje\u010de li neka reakcija iz svjesnog ili podsvjesnog dijela li\u010dnosti. Primjerice, pobrka li netko odre\u0111ene rije\u010di dok govori, mo\u017eda je rije\u010d o posve bezna\u010dajnoj pogre\u0161ki – ali mo\u017eda je u pitanju freudovski lapsus koji otkriva neku skrivenu istinu.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sigmund Freud (1856.-1939.) nije bio filozof u strogom smislu rije\u010di. Zapravo, radio je kao neurolog i psihijatar.<\/p>\n","protected":false},"author":1975,"featured_media":345,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[11,17],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/e-kako\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/346"}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/e-kako\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/e-kako\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/e-kako\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1975"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/e-kako\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=346"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/geek.hr\/e-kako\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/346\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/e-kako\/wp-json\/wp\/v2\/media\/345"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/e-kako\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=346"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/e-kako\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=346"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/e-kako\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=346"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}