{"id":857,"date":"2010-12-14T11:27:12","date_gmt":"2010-12-14T11:27:12","guid":{"rendered":"http:\/\/e-kako.geek.hr\/2010\/12\/14\/kako-se-postanska-markica-pocela-upotrebljavati\/"},"modified":"2013-10-07T13:42:48","modified_gmt":"2013-10-07T13:42:48","slug":"kako-se-postanska-markica-pocela-upotrebljavati","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/geek.hr\/e-kako\/drustvo\/povijest\/kako-se-postanska-markica-pocela-upotrebljavati\/","title":{"rendered":"Kako se po\u0161tanska markica po\u010dela upotrebljavati?"},"content":{"rendered":"

Po\u0161tanska marka<\/strong> je obi\u010dno na komadu papira utisnuta nov\u010dana protuvrijednost po\u0161tanske usluge. U stara vremena ljudi su pisma pe\u010datirali. Rastopljeni vosak kapnuli bi na pismo i prije nego \u0161to bi se vosak stvrdnuo, u nj bi utisnuli svoj znak s prstena ili pe\u010data.<\/p>\n

Na taj se na\u010din znalo tko \u0161alje pismo. Na zamisao da se umjesto omota ili drugih na\u010dina na koje se pla\u0107ala po\u0161tarina upotrijebe marke do\u0161ao je oko 1830. godine Englez Roland Hill. On je dr\u017eao da \u0107e se uporabom po\u0161tanskih maraka olak\u0161ati slanje i pove\u0107ati broj pisama, pa \u0107e dr\u017eavni prihodi porasti.<\/p>\n

Tako\u0111er je predlo\u017eio da se za slanje pisama pla\u0107a odre\u0111eni iznos, koji \u0107e ovisiti jedino o te\u017eini pisma, a da se udaljenost \u0161to je pismo mora prevaliti ne\u0107e uzimati u obzir.<\/p>\n

Na po\u0161tanskoj marki naj\u010de\u0161\u0107e se nalaze ovi podaci:<\/p>\n