Atletsko stopalo, oboljenje čiji je točan medicinski naziv tinea pedis, zapravo je površinska gljivična infekcija. Gljivice (ima ih nekoliko vrsta) mogu zaraziti ne samo stopala, već i ostale dijelove tijela, a taj oblik bolesti poznat je kao tinea coproris, ili lišajevi.
Jako neugodna gljivična infekcija, koja se najčešće javlja na stopalima.
Na sreću, postoje mnogi prirodni lijekovi kojima se efikasno suzbijaju gljivice i vraća se normalni izgled stopala. Pročitajte koje su to biljke koje vam mogu pomoći da liječite atletsko stopalo. Nadamo se da će neke od njih i vama pomoći, mnogima već jesu.
U nastavku ćemo spomenuti biljke kojima se liječi atletsko stopalo, opisati njihov efekt i način na koji pomažu.
A kad gljivica dospije do prepona ili butina, zove se tinea cruris ili popularno suspenzorski svrbež, koji žene mogu dobiti iako ne nose suspenzore.
Prirodni lijekovi za liječenje atletskog stopala
Bijeli luk (Allium sativum). On je jedan od najčešće preporučivanih antiseptika protiv gljivica. Miris kupke za stopala od bijelog luka možda vam se neće svidjeti, ali ona obično uklanja svrbež i peckanje između nožnih prstiju. Predlažemo da nekoliko zgnječenih češanj a bijelog luka potopite u kupku s toplom vodom i malo medicinskog alkohola.
Ako vam se ovaj način ne sviđa, iskušajte tradicionalnu kinesku metodu: zgnječite nekoliko češanja bijelog luka i jedan do tri dana ih držite potopljene u maslinovom ulju. Zatim ulje procijedite i tamponom od vate ili gazom ga nanesite između nožnih prstiju jednom ili dvaput dnevno.
Neki ugledni travari čak predlažu izravno stavljanje uzduž prerezanih češanja bijelog luka na najugroženija mjesta atletskog stopala. To bi moglo biti uspješnije od mnogih komercijalnih lijekova, ali nam se čini neugodnim, jer hodanje s bijelim lukom između nožnih prstiju može izazvati čuđenje, i uznemiriti nečije nozdrve. Ipak, možete to iskušati barem dok gledate poslijepodnevnu nogometnu utakmicu na televiziji, naravno ukoliko ne očekujete društvo.
Jedno upozorenje: ako iskušate spomenutu metodu s cijelim, svježim bijelim lukom i učini vam se da vam se time nadražuje koža, prekinite s njome i vratite se kupki za stopala, ili ulju s bijelim lukom.
Đumbir (Zingiber officinale). Jedan od sastojaka, kaprilna kiselina, toliko je moćan da jedan kemičar preporučuje tri kapsule dnevno za sve vrste gljivičnih infekcija. Naravno, osim ako niste kemičar, vjerojatno nećete biti u stanju iz biljke izdvojiti čistu kaprilnu kiselinu, te upravo stoga u zamjenu preporučujemo upotrebu đumbira. Još uvijek smo skeptični u odnosu na izolirane biljne kemikalije (fitokemikalije), izdvojene iz svoje prirodne sredine.
Dodavanjem tridesetak grama isjeckanog korijena đumbira u šalicu uzavrele vode možete pripraviti jaku esenciju. Kuhajte 20 minuta i dvaput dnevno pomoću vate ili gaze nanosite izravno za zahvaćenu površinu kože.
Sladić (Glycyrrhiza glabra). Čast da bude na prvom mjestu pripada sladiću koji, kako je utvrđeno, ima 25 protugljivičnih spojeva. Za usporedbu, bijeli luk ih ima samo 10, ali su zato vrlo učinkoviti. Ipak, nekoliko isjeckanih štapića sladića dodajte u već prije spomenutu kupku za stopala. Isto tako, možete jednostavno skuhati jaku esenciju od pet do sedam osušenih biljaka sladića na jednu šalicu vode. Nakon što uzavre, kuhajte još 20 minuta i ostavite da se ohladi. Esenciju pomoću vate ili čiste tkanine nanesite izravno na ugrožena mjesta.
Kajeputovac i druge teaceje (Melaleuca, različite vrste). Ulje kajeputovca snažan je antiseptik, vrlo koristan u liječenju atletskog stopala. Ulje razrijedite jednakim omjerom vode ili biljnog ulja i pomoću vate ili čiste tkanine ga nanesite izravno na ugrožena mjesta. Samo, nemojte ga uzimati oralno. Poput mnogih drugih čistih biljnih ulja, konzumiranje već i malih količina ulja kajeputovca može proizvesti fatalne posljedice.
Kamilica (Matricaria recutita). Ulje kamilice također je fungicid. Širom Europe ono se koristi kao jedan od sastojaka mnogih antiseptika koji se mogu dobiti bez liječničkog recepta. Predlažemo da ulje kamilice koristite na isti način kao i ulje kajeputovca. Ili ta dva ulja pomiješajte i koristite skupa. Ipak, ako bolujete od peludne groznice, proizvode od kamilice bi trebali koristiti s oprezom. Naime, kamilica spada u porodicu glavočika, pa kod nekih ljudi može izazvati alergijske reakcije. Kad je prvi put kušate, obratite pažnju na reakcije. Ukoliko pomaže, nastavite s upotrebom. Ali, ako izazove ili pogorša svrab i iritacije, prestanite je koristiti.
Rudbekija i srodne biljke (Echinacea, različite vrste). Imunološko djelovanje ove biljke osobito je korisno u liječenju gljivičnih i bakterijskih infekcija, ali bih je preporučio i za atletsko stopalo. Njezinu tinkturu za jačanje imuniteta možete kupiti u prodavaonicama zdrave hrane i preporučenu količinu tri puta dnevno dodati u voćni sok, kako biste pojačali učinkovitost drugih biljnih metoda liječenja atletskog stopala. Iako ehinaceje mogu izazvati privremeno peckanje ili utrnuće jezika, radi se o posve bezopasnoj pojavi.
Kanadski zlatni korijen (Hydrastis canadensis). Ova ljekovita biljka sadrži berberin, moćnu supstanciju protiv gljivica i bakterija, što je čini odličnim antibiotikom. Ali, ona nije jedini izvor berberina. Njega sadrže i žutika (Berberis vulgaris), mahonija (Mahonia aquifolium) i neke druge biljke, koje se sve tradicionalno koriste za liječenje kvasnih i drugih gljivičnih infekcija. Možete kupiti i tinkturu kanadskog zlatnog korijena i slijediti upute za upotrebu naznačene na pakiranju. Obično te upute predlažu dodavanje voćnom soku i uzimanje tri puta dnevno. Ako ga želite koristiti izvana, za obloge, od osušene biljke možete pripraviti moćnu tinkturu. Dodajte pet do sedam čajnih žličica zlatnog korijena u šalicu vode i kuhajte 20 minuta. Nakon što se tekućina ohladi na podnošljivu temperaturu, vatom ili čistom krpom nanesite je izravno na ugroženo područje. Vjerojatno ćete poželjeti isti postupak ponoviti tri puta dnevno.
Kvenda ili limunska trava (Cymbopogon, različite vrste). Znanstvenici su uspjeli dokazati značajnu učinkovitost ulja kvende kod nekoliko vrsta infekcija izazvanih gljivicama. Međutim, otprilike četiri puta dnevno možete uživati i u ispijanju čaja od kvende, koji se može kupiti i u industrijskom pakiranju. Dodatno, iskorištene vrećice čaja možete upotrijebiti tako da ih izravno stavite na ugroženo mjesto.
Maranta (Maranta arundinacea) i druge vrste biljnog pudera. Kako tama i vlaga pomažu razvoju gljivica na nogama, najbolje se od toga zaštititi stavljanjem u čarape, pa čak i u cipele, nekog pudera za isušivanje. Na raspolaganju su vam brojni biljni puderi, načinjeni od osušenog lišća, stabljika ili korijenja ljekovitih biljaka, poput marante, gaveza (Symphytum officinale) ili kanadskog zlatnog korijena.
Cimetovac (Cinnamomum, različite vrste) i drugi biljni čajevi protiv gljivica. Uz vanjsku upotrebu biljnih ulja i čajeva, neki čajni napitci od ljekovitog bilja, koji djeluju protiv gljivičnih oboljenja, mogu pomoći i ako ih pijete.
Kurkuma (Curcuma longa). Istraživanja pakistanskih znanstvenika pokazuju da ulje kurkume, čak i u vrlo malim koncentracijama, sprječava većinu opće poznatih problema uzrokovanih gljivicama.Možete upotrijebiti industrijsko ulje od kurkume razrijeđeno vodom, jedan dio ulja na dva dijela vode, i pomoću vate ili čiste tkanine ga nanijeti izravno na ugrožena mjesta.
Umak od rajčice i ljekovitog bilja. Evo još jednog načina iskorištavanja prednosti nekih drugih ljekovitih biljaka koje imaju određenu vrijednost u sprječavanju gljivica. Pripravite umak od rajčice i nemojte štedjeti u dodavanju bosiljka, celera, mrkve, kopra, koromača, kadulje i timijana. U takvom, na brzinu pripravljenom objedu, dobit ćete jelo s desetinama fungicida, samo ga podgrij te i prelijte preko tjestenine. Ako vam ne smeta malo se zamazati, ovu smjesu možete i izravno nanijeti na ugroženu kožu između nožnih prstiju i ostaviti da stoji nekoliko sati. Jedino ćete izgledati kao da ste bili na čuvenom španjolskom festivalu rajčice, na kojem svi sudionici znaju biti potpuno crveni od rajčice kojom se međusobno gađaju.
