Published On: Čet, ožu. 13th, 2014

Kaporiana

Put nas je vodio kroz vrlo močvarno područje i jednostavno brzo putovanje nije bila opcija. Pogledom oko nas nije se mogao naći nikakav konkretan dokaz tvrđem i jednostavnijem putu osim onog kroz koji smo se mi kretali.

Noć je pala a mi smo bili navučeni na put koji nam i nije ulijevao nešto previše samopouzdanja. JJ se kretao jedno desetak 4cf7c9667515f241e1f6d5ffe36b15admetara ispred nas i svakog trenutka se okretao gledajući da li ga pratimo. Zastali smo. Čuli smo dernjavu i buku. Zvuk udaranja mačeva od oklope i štitove probijao je ovu tamnu noć. Prizor ispred nas davao je drugu sliku, ljepotu krajolika koju su uništavali tupi udarci i dernjava. Ljepota mjesečine iscrtavala je svaku raskoš netaknute prirode. Odlučili smo se približiti i vidjeti što se tamo događa. Tiho se probijajući uz obalu ove močvarne destinacije prilazili smo kanjonu. Ovo je očito bio izlaz iz ove teške vlage koja nas je okruživala. Silver se stisnula uz Zvonzija i tiho rekla to su oni.. Oni su napali naš kamp. Da budem naj iskreniji očekivao sam nekakve vitezove ili neke ljude na konju no ono što sam vidio ostavilo me bez teksta. Krupne utvare, crno  – zelene sa velikim glavama i buljavim očima gledale su u našem smjeru. Rekao bih da su Ogre ali bi se prevario jer ove su utvare bile nešto između.

Oko njih nalazila su se trupla već ubijenih ljudi a u njihovom krugu još jedina živa osoba bio je patuljak na izmaku snaga. 11 ogromnih utvara nije bilo ni blizu onome sto je Silver nama opisala. Zastali smo i nismo znali što bi. Prije nego li smo smislili što ćemo i na koji način uraditi Silver je odapela jednu strijelu i pogodila jednog od njih strijelom. 11 utvara odmah je pogledalo u Screenshot_11našem smjeru i prije nego li smo uspjeli reagirati potrčali su prema nama. Jedan od njih imao je željeznu masku preko lica i udarcem JJovog malja pala mu je sa lica. Onaj prijezir i mržnju koju sam mogao iščitati u njegovim očima ugasio sam brzim potezom svoga mača što bi i značilo glatko odrubljivanje njegove glave sa tih silno razvijenih ramena. Silver je u tom trenutku već bila na drvetu i sa njega gađala te gromade od zvijeri. U daljini se čula hrpa ljudi ia  jedan od ovih zvijeri  je zarežao i pozvao par … vukova … barem mislim da su to vukovi jer su bili ogromni. U brzini su uskočili na njih i odjahali u nepoznatom pravcu. Izmoreni patuljak bio je istučen i utučen od njegovih mrtvih prijatelja. Sjedio je na zemlji i izgubljenim pogledom gledao je u nas. Zahvalio se na pomoći.

JJ ga je upitao što se dogodilo? Nije ponudio konkretan odgovor. Rekao je da su on i njegovi prijatelji krenuli iz Kuporiana u potrazi za  Neuronisom koji je krenuo u pohode na sjeveru u nadi da će cijeli Pilaeus pripasti pod njegovu vlast. Trupla patuljaka koja je su bila razbacana svuda oko nas skupili smo na jednu hrpu. Brane Vuk (kako se zvao patuljak) odlučio ih je zapaliti na jednom mjestu da ih životinje ne raznesu i ne oskrve njihova tijela i više nego je to trenutno moguće.

 

Nastavak slijedi 😉

Top Objave & Stranice