Published On: Sub, ožu 29th, 2014

Memoari malog Johnya No.2.

Share This
Tags

Memoari malog Johnya No.2. – Virtualni Caffe Bar Saniell

Od nase blistave akcije i mojoj ne paznjom zaboravljenih Zvonzija i plJosipovica koji su se ostali opijati na sanku u bazi dok sam ja uredno zaboravio na njih dok smo kretali doma na zasluzeni vikend (koji se nije nikad ostvario jer smo imali na pola puta celom nazad), postao sam manje vrijedna lesina u nasoj maloj skromnoj paravojski koja broji 30 clanova.

Necu ih ici redom spominjati da ne ispadne dugacak red nego cu se okrenuti danasnjem iznenadnom pozivu iz zemlje zvane Indija …
Dosli smo sa svakodnevne obuke onako zamazani i blatnjavi od jutarnje kisice koja je nas ionako unisteni poligon od svakodnevnih drilanja unistila SFFA noga. Ispijajuci posljednje kapi vec hladne kave uletio je i poziv uplakanog Utoke. Rekao nam je da jeRonchaCROotisa u nekakvu bezveznu akciju u Indiju i ostao zarobljen.

Do tada stvarno nismo znali da se nas istaknuti clan SFFA postrojbe koji je posljednjih dana bio ranjen u bolnici bavio i trgovinom oruzja. Ne bilo kakvom trgovinom nego spasilackim donacijama za slabije razvijene zemlje. Kako su Roncha i Utoka pomagali slabije razvijenim zemljama Utoka mi je dao kompletni brifing sto se sve izdogadjalo u posljednjih 24 sata. Ranjeni vojnik otisao je na misiju donacije supply za Indiju (Roncha) i samim time ostao zarobljen.

indijaUtoka mi je objasnio situaciju u kojoj se nas pripadnik nalazi a shelly me je kontaktirao i stvarno zahtjevao svaku mogucu pomoc koju mozemo pruziti. Nije samo bila situacija da je nas pripadnik ostao zatocen nego j cjela akcija ovisila o vanjskoj pomoci.

Na brzinu smo se skupili (KOLIKO NAS JE BILO U TOM TRENUTKU U BAZI) i krenuli po opremu. Jedan_019, plJosipovic, Sinisa1975, Utoka, Brane… Navukli smo full ratnu spremu i krenuli u oslobodilacku akciju.

Istovarili su nas ko stare kante “negdje” na podrucju Bengal Coast-a i tu je krenuo dernek.

Bili smo na poziciji sa koje smo kao na dlanu nase ruke vidjeli situaciju i zarobljenike od strane Bugarskih pripadnika svakakvih jedinica vojske. Prizori su bili zabrinjavajuci …

Sa puskama na ramenu krenuli smo na najbolju mogucu poziciju i cekali upute.
Sve je bilo majstorski isplanirano i cekale su se zadnje minute po dogovorenom vremenu.

Puskaralo se na sve strane i pokusavali smo ostvariti zacrtani cilj te spasiti naseg pripadnika postrojbe. Koliko god je bilo cudno ali fijukalo je na sve strane, u sred bijela dana dan je postao jos svijetliji. Ljudi oko nas su padali kao pokoseni sto nam je davalo dodatnu motivaciju u kojoj smo bili sve jaci i ludji .. Kao i zvonzi koji dan ranije … Kao sto sam rekao krenuli smo sa bocne pozicije i rokali svom snagom. Iako nas je bilo malo poslije bitke ispostavilo se da smo ispucali nesto vise od 1200000 metaka koji su bili dobro iskoristeni jer smo naseg ozljedjenog Ronchu uspjeli izvaditi iz zeravice uzasnog logora.

Dok smo ga izvlacili iz utrobe (mogu ga nazvati tako) pakla pokrivali su nas tehnicar, wizl i zeta koji su nam priskrbili gobitak municije od jos nekih 700tinjak tisuca metaka.
Suma Sumarum kaze da je to bilo dobro utrosen napad jer smo naseg dragog clana izvukli iz pakla Bengalske pripizdine. Uz svo duzno postovanje prema svim clanovima nase postrojbe odlucio sam ukoriti nase clanove (Roncha & Utoka) i objasniti da koliko god pozitivna gesta bila u situaciji pomoci nikako ne radi isti slucaj dok se ne konzultira sa ostalim clanovima postrojbe …