Published On: Ned, srp 27th, 2014

Inteligencija i obrazovanje

Čuveni francuski sociolog Pierre Bourdieu kritizira školstvo i kaže da su škole, zajedno s crkvom i državom, ustanove koje su najodgovornije za očuvanje starih stereotipa i muške dominacije. Svojim implicitnim konformizmom udžbenici, kao i školsko obrazovanje općenito, održavaju postojeća društvena pravila, uloge, odnose, akcije i pozicije. Na temelju podrijetla učenike se kategorizira i selektira. Faktor inteligencije pojedinca i njegov napor gotovo da se u potpunosti zanemaruju. Je li stanje zaista takvo da oni najsposobniji zbog svog imovinskog stanja ne mogu uspjeti i kakva je uopće korelacija između inteligencije i obrazovnog uspjeha?

Inteligenciju možemo definirati kao sposobnost apstraktnog razmišljanja, a mjeri se testovima koji ne ispituju znanje i pamćenje, nego sposobnost razmišljanja. Unatoč vrlo raširenoj upotrebi takvih testova, postoje dokazi da oni nisu valjana mjera inteligencije, posebno kad se upotrebljavaju za usporedbu inteligencije pripadnika različitih društvenih skupina. Mnogi istraživači tvrde da su testovi inteligencije pristrani u korist bijelog srednjeg sloja, budući da ih uglavnom njihovi pripadnici sami i sastavljaju.

iq2Vratimo se na pitanje- kakav je odnos inteligencije i obrazovanja? Vrijedi li uvijek pravilo da su inteligentnija djeca ujedno i bolja u školi?
Izmjerena inteligencija razmjerno je tijesno povezana s obrazovnim uspjehom, posebice tijekom prvih godina školovanja. Kasnije je veza između kognitivnih sposobnosti i ocjena sve manja. Objašnjenje? U prvim razredima osnovne škole upisuju se djeca različitih kvocijenta inteligencije, no selektivno upisivanje djece u srednje škole i na sveučilišta smanjuje tu raznolikost u sposobnostima, tako da su sva djeca koja pohađaju više razrede uglavnom sličnih intelektualnih sposobnosti. Iz toga proizlazi da su razlike u ocjenama kasnije više rezultat truda i upornosti nego inteligencije. Isto tako, općenito  osobe s visokom naobrazbom postižu visoke rezultate u testovima inteligencije.

Osim toga, općenito je prihvaćeno mišljenje da je inteligencija rezultat i genskih faktora i okoline, ali mnogi znanstvenici se slažu da je nemoguće ocijeniti u kojoj mjeri je rezultat nasljeđa, a u kojoj okoline. Istraživanja također pokazuju da kvocijent inteligencije nije stalan i konačan, nego nešto što se može razviti poput bilo koje druge vještine. Prema tome, kvocijent inteligencije  pokazao se gotovo nevažan za uspjeh u školovanju.

Autor: Selma Subotić