Published On: Ned, ruj. 21st, 2014

Splitska fotografija

Lutajući bespućima Facebooka u neimaštini pametnog iskorištavanja svog slobodnog vremena naletio sam na jedan zanimljiv tekst. Obzirom da često pratim razne navijačke grupe moram priznati da se u njima može pronaći zanimljivog štiva koje su vrijedne za podijeliti sa što više ljudi… Obzirom da je ovaj portal širokogrudan i nema nikakve veze o kome se radi treba naglasiti da je navedeni tekst proizašao sa Facebook grupe – Sjever Je Srce Hajduka , a Mi Smo Srce Sjevera.

Autoru navedenog teksta svaka čast a meni se tekst toliko dopao da sam ga morao podijeliti sa Vama ..

Uživajte (ja jesam):

Stari_placKad sam bio dječak znao sam dugo stajati u hodniku stana mog djeda i bake i promatrati jednu fotografiju. Nisu mi bili fascinantni dugokosi, brkati momci, poredani u tri reda, s imenima koja sam znao samo iz priča jer su slavu stekla prije nego sam se rodio. Nisu me fascinirali ni trofeji poredani sa strane, tri kupa Jugoslavije i tri prvenstva. Nije me fascinirao ni gospodin brižno počešljane kose koja je krasila glavu punu neobičnih, gotovo suludih ideja. Ono što me fasciniralo bila je bjelina njihovih majica ukrašenih gotovo neprimjetnom zvijezdom smještenom iznad srca. Fotografija se danas nalazi u hodniku moje sestrične Željke. Okruženi pokalima i uokvireni dugom kosom igrači i dalje gledaju pred sebe. Ivan Katalinić je još tu sa svojim gizdavim brkom, Jurica Jerković gleda nas pogledom splitskog zajebanta, Brani Oblaku čvrstina i dalje isijava iz očiju unatoč ispranim bojama 70-ih, Slaviša Žungul ponosno para nebo svojim nosom koji je majstorski njušio golove, Frfa Mužinić i dalje pušta da mu kosa pada do ramena, Vilson Džoni i Dragan Holcer i dalje izgledaju kao da će svakog trenutka zasvirati u Beach Boysima, Luka Peruzović je izgubljen u gustim slojevima kose i brkova onako kako nikad nije bio na terenu, U Željkinom hodniku i dalje stoji Tomislav Ivić, najveći genijalac među navedenima, čovjek koji je zadužio najsportskiji grad na svitu kao nitko prije ni poslije njega. Gledajući na povijest koja se proteže iza nas imamo mnogo razloga za slavlje, za paljenje bengalki, za pjevanje, za dizanje ruku prema nebesima. Imamo razloga za ponos na priču koju su ispričali momci u bijelom, na taj savršeni spoj povijesti, istine i mita koji oduvijek obavija stvari koje su veće od nas samih !

Nažalost u cijeloj toj prići nisam uspio doći do informacije o kojoj slici se radi … 🙁

Autor: N/A