Published On: Ned, ruj 28th, 2014

Vrtovi

Susjedov travnjak djeluje uvijek ljepsi i zeleniji, sta ne?!

Nisam bas sigurna da je susjed sretniji, a jos manje pametniji. Koliko puta Vam se desi da kazete ” Kako drugima ide bolje?” ili cak na negativniji nacin ”On/a je to stekao/la putem poznanstva ” ili nadodate tko zna sta gore? Da li je Vama ikad netko na poslu ili iz drustva rekao ”Tvoj zivot je savrsen” ili ”Ti nemas nikakvih problema” ?  Da li je stvarno bitno sta drugi misle i kako nas dozivljavaju? Ma zaista mislim da ne. Sta doista znamo o tom susjedu i njegovom zivotu? Mozda malo ili nista, a sigurno i po koju laz. Zavist, ljubomora…. to su osjecaji koji truju ljude bez da donesu nesto produktivno. Osoba se samo jos vise zatvara i gubi iz vida sta je u biti vazno i kuda je krenula. Naci krivca za svoje neuspijehe i nepobijedjene strahove je najlakse, komotnije, brze i ne boli. Dok priznati samom sebi svoj dio krivnje je najkompleksnije i najbolnije sto covijek moze napraviti. Ali, ako se to ne ucini, tesko da ce se postici neki napredak u tim odredjenim ciljevima.
Cesto cujem ” nisam uspijela u mom poslu jer je kolegica bila prgavija i gurala se svugdje” ili ”nisam do sada nasao djevojku mojih snova jer su zene preagresivne danas” , ” djeca me ne slusaju jer moji starci im dopustaju da rade sta zele kad su kod njih”…itd. Strah od uspijeha je najkobnija i jedna od bitnijih autodestruktivnih prepreka i kocnica u zivotu. Neki se boje uspijeha u poslu, neki u ljubavi, neki cak i u drustvu, a neki u svemu navedenom.

Naviknuti smo i previse na gledanje negativnih stvari, cak i da negativno ponasanje drugi primjecuju lakse i na taj nacin pojedinci cak i ”zovu” paznju i tudje vrijeme. Jos dok smo bili mali, roditelji bi odvojili vrijeme za nas onda kada bi nas vikali ili kaznjavali zbog necega sto nismo napravili po njihovoj volji. A kada bi napravili nesto odlicno ili solidno dobro, rijetko kada bi se zaustavili i ”poklonili”nam vrijeme da podijele pohvalu sa istim intenzitetom kao i za prekoravanje. U novinama i na televiziji ”zavrse” losi primjeri, a rijetko kada oni pozitivni i uzorni. U bajkama, pricama, filmovima cijela prica se vodi oko loseg lika, a manje oko dobrog. Pa onda zasto da se trudimo da budemo bolji? Cemu da ulazemo toliko energije i dobre namjere i srca, oko nekoga ili necega, ako to nece biti primjeceno, cijenjeno, nagradjeno? Pa radi sebe!!!
Ako i samo malo bolje porazmislite, sve cesce smo nezadovoljni i usamljeni. Lazna predstavljanja i lazna dobronamjernost brzo ispliva na povrsinu. Zato, budite ono sto jeste, bez srama ni straha da cete biti odbaceni, jer imate puno manje toga za izgubiti. Dok kroz negativu i prevaru gubite ono najvaznije – dostojanstvo i kredibilitet. Svi smo mi samo ljudska bica! Nitko od nas nije superheroj postedjen problema i nesreca.Volite sebe i druge, postujte se prije svega i uzivajte u iskrenosti drustva ljudi koji Vas okruzuju i primjecuju 🙂 I kada Vam netko kaze da Vas cijeni bez da ste napravili nesto posebno vazno i veliko, ne bjezite .. zamislite se malo i jednostavno zahvalite 🙂 Vrijeme je da naucimo zivjeti pod svijetlom i da zaboravimo na svu tu negativu.

Da Vam ispricam pricu koju ste mozda vec i culi/citali negdje, ali upotpunjuje ono sto Vam zelim poruciti :
Jednom davno neki je stari Cherokee svome unuku ispricao jednu zivotnu istinu…U nutrini svakog covjeka vodi se bitka, kao borba izmedju dva vuka. Jedan vuk predstavlja zlo: bijes, zavist, ljubomoru, zaljenje, pohlepu, aroganciju, samosazaljenje, krivnju, grijeh, srdzbu, inferiornost, laz, lazni ponos, egoizam… Drugi vuk predstavlja dobro: ono sto pruza uzitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrohotnost, srdacnost, darezljivost, istinu, suosjecanje i vjeru.
Mali Indijanac se zamisli. Sve svoje misli usmjeri u dubinu djedovih rijeci, te ga zapita: Koji vuk na kraju pobijedi? Stari Cherokee odgovori sa smijeskom na svom starom licu: “Pobjedjuje uvijek onaj kojega hranis…“

 
Live Happy 😉