Published On: Sub, velj 28th, 2015

Ne možeš pisati o Nimoyu bez Spocka, niti o Spocku bez Nimoya…

nimoySvestrani redatelj, ljubavni pjesnik, izvrstan glazbenik, pilot i strastveni fotograf – sve je to bio  legendarni  i nedavno preminuli Leonard Nimoy, ali svijet ga je uvijek pamtio i zauvijek će ga pamtiti kao glumca koji je utjelovio legedardnu i neponovljivu okosnicu serijala Star Trek, prvog časnika Enterprisea  gospodina Spocka.

Rođen 26. ožujka 1931. godine u Bostonu u židovskoj obitelji, Nimoy je prošao dug i trnovit put da bi došao do uloge koja će ga, za dobro ili zlo, obilježiti za cijeli život. Mada mu je životna strast bila fotografija, još u djetinjstvu se ipak opredjelio za glumu. Proveo je nekoliko godina  glumeći u raznim B filmovima, radeći ekstra poslove kako bi prehranio svoju obielj, ali nikad nije odustajao od svojih snova. Do uloge nama već omiljenog Vulkanca ljudskog podrijetla je došao zapravo sasvim neplanirano:  Gene Rodenberry, tvorac serije, tražio je glumca koji će potretirati Spocka, jednog od časnika koji je trebao služiti na Enterpriseu u ulozi znanstvenika. Rodenberry je već imao nekoliko glumaca u vidu za ulogu Spocka, ali nakon što je prvoizbabrani DeForest Kelley (danas poznat kao “Bones”  u Star Trek univerzumu) odbio ulogu a drugoizabrani nije bio dostupan, redatelj nije imao drugog izbora nego tražiti dalje. Vidjevši oštre crte lica i ozbiljan pogled Leonarda Nemoya kojeg je tek površno poznavao iz njegovog gostovanja u jednoj epizodi redateljeve serije , shvatio je da je našao savršenog glumca koji mu treba – a ostalo, kako znamo,  je povijest.

Spock je postao prvi časnik Enterprisea i najbolji prijatelj famoznog kapetana Kirka zahvaljujući samo mentalitetu tog doba i dobroj volji redatelja.  Naime, ideja je bila da prvi časnik broda bude žena, danas poznata samo imenom “Number One” koju je trebala  tumačiti tadašnja ljubavnica, a danas Rodenberryeva supruga Majel Barret (inače još poznata kao glas računala kroz cijeli Star Trek serijal, od 1960-ih pa sve do posljednjeg filma Zvjezdanih staza). No, izvršni direktori serije se nisu slagali sa time da jedna žena bude prvi časnik na brodu, pa makar onom svemirskom, tako da je trebalo napraviti promjenu i Spock je napokon dobio onakvo lice i obličje kakvog se danas sjećamo.

U idućih 40 godina lik Spocka će postati kamen temeljac ovog danas već legendarnog i planetarno popularnog serijala i predmet (ponekad fanatičnog!) obožavanja, a s njime i glumac koji ga tumači. Kroz svoj život, Leonard Nimoy je glumio u šest Star Trek filmova, posudio je glas svog lika u  istoimenoj animiranoj seriji te nekoliko video igara, a i gostovao je u ostalim Star Trek serijama.  Nimoy je također režirao dva Star Trek filma, The Voyage Home iz 1986. i The Search for Spock iz 1984. godine. Uzevši sve to u obzir, nije teško povjerovati da je sam lik Spocka napravio upravo utjecaj na pokojnog glumca u istoj mjeri u kojoj je lik napravio na njemu i stoga je gotovo nemoguće pisati o glumcu bez da se piše o liku kojeg je doveo u život.

Zaista, Nimoy jeSpocka doveo  u život u najdoslovnijem mogućem smislu te riječi, jer niti jedan glumac nije bio toliko osobno obilježen svojim likom kao što je bio on.  Kada bi se publika obraćala glumcu, obraćali bi mu se kao da razgovaraju sa Spockom, postavljajući mu pitanja i zahtjevajući “Spockov” odgovor na njih. Fantatizam publike za likom (ali ne i glumcem) došao je do te razine da su ga ljudi molili da polaže ruke na bolesne ljude, vjerujući da će ih taj mudri “vanzemaljac” ozdraviti.

Naravno, to je sve uvelike djelovalo na samog Nimoya. Njegova totalna posvećenost liku i naslijeđu koje je ostavio su doveli do duboke krize identiteta u glumcu. Glumeći hladnog, proračunatog i logičnog izvanzemaljca, Leonard je imao poteškoća sa odvajanjem od svog lika. Primjetio je kako je postajao sve ozbiljniji, razmišljao je logično, nije se pretjerano uzrujavao. Ukratko – Nimoy je postupno postajao Spock. Da se tog othrva, pokušao je glumiti u drugim filmovima i serijama.

Režirao je poznatu komediju “Tri muškarca i beba” ,  radio je na svojoj glazbi, pisao je poeziju, ali biježanja od samog sebe na kraju nije moglo biti. Njegovi očajni pokušaji bjega od svog lika i želja da ga se pamti po biločemu drugome si bili toliko jaki da je 1975. godine objavio autobiografiju pod naslovom “I am not Spock” (Ja nisam Spock). Uisitnu, na kraju je Leonard Nimoy postao izvanzemaljac neke vrste kao i svoj lik, izoliran od drugih zbog svoje jedinstvenosti i popularnosti.

Tek je u poznijim godinama Nimoy zapravo uspio doživjeti unutarnji mir, odvojiti sebe od lika, ali ujedno se na određenoj razini i spojiti sa njime. 1995. godine objavljuje drugu autobiorafiju pod naslovom “I am Spock” (Ja jesam Spock) , u kojoj piše o svojoj dugogodišnjoj borbi protiv, više manje, samoga sebe. Pred kraj svog života počeo je komunicirati putem društvenih medija i postalo je poznato njegovo korištenje uzrečice LLAP (Live Long and Prosper) na kraju svakog  Twitter posta.

Htio ili ne htio, za dobro ili loše, Leonard Nimoy je putem svoje interpretacije Spocka utjecao na milijune života i upravo zbog toga ćemo ga po tome i pamtiti. Živio je dugo i uspješno, to je zasigurno. Koliko je njegov život bio sretan s obzirom na okolnosti, to samo on i njegovi najbliži mogu znati. Na kraju, ono što mi mali ljudi znamo je da su nas njegov lik i on sam ispunjavali srećom. Leonard Nemoy i Spock su, uz ostale fantastične i nezaboravne članove postave Zvjezdanih staza tada i danas, pružili nama znatiželjnima i ruku  i odveli nas u nezaboravni svijet gdje nema rata i siromaštva, gdje ljudi žive zajedno u miru i poštovanju, u utopiju u kojoj je samo mašta jedina granica. Ovog tužnog trenutka, na dan smrti ovog velikana, generacije ljudi sjede u svojim naslonjačima pognute glave u njegovu čast, a uvjerena sam da su riječi “Hvala na svemu”  upravo ono što izlazi iz njihovih usta.

Zaista, “Live long and prosper” zaista zvuči bolje od “Rest in peace”.

Autor:
Hana Ivković