The Walking Dead – mnogo više od zombi serije

Na malim ekranima upravo se prikazuje sedma sezona ove, sada već i kultne serije. Nekima je odbojna, čak i vulgarna, puna scena koje nisu za one slaba želuca, ali kada se osvrnemo na pojam zombija, vulgarnost i odbojnost idu ruku pod ruku. Takva su sva ostvarenja zombi tematike, od stripa i drugih tiskovnih ostvarenja, sve do serija i filmova. Zombiji, odnosno živi mrtvaci su uvijek bili nešto strano, odvratno i zastrašujuće. Mi ćemo se bazirati samo na jedan prikaz zombija i detaljno ga opisati s filozofskog stajališta.

Zombiji su u serijji zaista upečatljivi (Foto: AMC/Fox)

Zašto je serijal The Walking Dead  baš tako dobar? Radi sporih zombija? Dobre šminke i glume? Kvalitetne radnje? Da, dakako… Ali ponajviše radi onoga što nam promakne.

The Walking Dead i današnje društvo

Oni koji pažljivo pratimo ovaj serijal odnosno strip, već naslućuju o čemu se zapravo radi. Protagonisti serije prolaze kalvariju od njihovih uobičajenih uloga u svakidašnjem životu, do novih uloga u novom i nametnutom postapokaliptičnom svijetu.

Slika koja prikazuje sav očaj, zlokobno iščekivanje i strepnju (Foto: AMC/Fox)

Ono po čemu ovaj serijal fascinira jest kritički stav prema društvu u kojem se nalazimo. Ok, to u većoj ili manjoj mjeri rade svi autori sa svojim djelima. No zombiji su specifična kategorija: oni su odlična metafora za razne društvene probleme, od kapitalizma i nezasitog konzumerizma, zdravstvenih problema i epidemija, genetskih manipulacija i bioloških oružja pa čak i do problema s migracijama. Projekcija su društvenog duha, a ovisno o vremenu u kojem se opisuju.

Zanimljivo, u vrijeme nastanka pojma zombi, on je bio metafora za robove kao ljude bez razuma i duše. The Walking Dead se, obzirom na vremenski razmak, daleko udaljio od navedene definicije. Neke elemente je zadržao, dodajući im moderne konture i objedinjujući ih pod jedan krov. Tema serije nije puko preživljavanje, crno-bijela slika; ona raspravlja o životu, strahovima, politici, ljubavi, obitelji.

The Walking Dead – Strip ilustracija

Zombiji u The Walking Dead  plaše nas iz više razloga. Oni su mi, ali istovremeno i nisu. Uporno nas guraju u promišljanje svega što jesmo i što bismo trebali biti. Često nas navode u razmišljanja što znači biti živ, što znači živjeti i što bi se točno podrazumijevalo pod biti čovjekom. Razmišljanje o životu i smrti podrazumijeva se prilikom praćenja ovog serijala. Koja je granica između života i smrti? Što zapravo znači biti živ? I, gledajući muke preživjelih, koliko smo uopće svjesni života?

Moralne dvojbe

Prema radnji serijala, čovječanstvo je zaraženo misterioznim, agresivnim virusom, koji nakon smrti preuzima naše tijelo i upravlja njime, što se drastično kosi sa svime što smatramo normalnim i živim. Mozak zombija je nekako još uvijek živ, odašilje impulse i pokreće lutku koja je ostala iza osobe koja je unutar te ljušture nekoć živjela.

Ako se tijelo kreće, mozak funkcionira, zar onda ta osoba nije živa? Zombiji se kreću, glasaju i hrane. Sudeći po ostalim funkcijama mogli bi ih opisati biološki živima. Ali jesu li oni to uistinu? Serija nas i na ovom nivou navodi na razmišljanje. Prikazuje nam scene u kojima protagonisti ne mogu ubiti zombije jer su to članovi njihovih obitelji. A onda preokret: članovi obitelji pojedu one koji ih nisu mogli ubiti. Strašno i jezovito.

Ima li uopće nešto ljudsko u zombijima, je li ostao u njima tračak topline i svijesti? Zašto je toliko teško razumno i logički odreći se nekoć bliske osobe i opstati njenom eliminacijom?

Rick Grimes, protagonist serijala (Foto: AMC/Fox)

Prateći likove i njihov razvoj kroz sezone, vidi se kako svatko od njih ima svoj cilj, poticaj koji ih gura dalje. Nekome je svaki život vrijedan življenja; smatraju kako je svatko poseban za sebe i takve osobe povezuju moralne vrijednosti u životu. Nekima je pak dovoljno puko preživljavanje i ne razmišljaju dalje od toga. Bez obzira na ove razlike, i jedni i drugi nalaze se u bezizlaznoj situaciji, u apokalipsi iz koje nema izlaza. Iz toga proizlazi pitanje na kojem se temelji cijela serija The Walking Dead:  koji je smisao življenja, ako smo već mrtvi?

Tunel bez kraja i izlaza

Protagonisti se susreću s pitanjem suicida, koji predstavlja jednu od alternativa za svijet u kojem su se zatekli. Zašto živjeti život koji je pun patnje i boli, a uvijek i bez iznimke skončat će bolnom smrću? Samoubojstvo bi možda donijelo izlaz iz mračnog tunela u kojem žive; može li ono biti rješenje?

Likovi se konstantno bore i pokušavaju opstati i živjeti dostojanstveno koliko god je to moguće pokazuju kako je ipak moguće živjeti slobodno, držeći se moralnih vrijednosti, koje su s pojavom apokalipse gotovo pa izumrle u ostatku preživjela čovječanstva. Poruka koju nam daje takav stav jest da je hedino život izlaz, a živjeti ga dostojanstveno slobodu.

Svakodnevne moralne dvojbe okosnica su serijala (Foto: AMC/Fox)

Što nas to čini ljudima? Što nas izdvaja od hodača i okrutnih preživjelih – a takvih smo se nagledali! – u The Walking Dead? Kao što smo već istaknuli, po biološkoj definiciji su vrlo slični nama. Kao jedinka zadovoljavaju kriterije organizacije, skoro pa i homeostaze, adaptacije, metabolizma i reprodukcije što bi se pod njihovim uvjetima poklapalo. Dok se hrane, ujedno se i razmnožavaju. Jedino ne zadovoljavaju u potpunosti kriterij  rasta – nije nam prikazano kako mali zombi odrasta u velikog i zrelog zombija.

Razlikuje li nas smisao života? Žive jedinke imaju smisao i cilj postojanja. S druge strane, i bakterije su živi organizmi koji imaju vlastiti smisao postojanja. Puno skromniji no što je ljudski, no kao takav ipak postoji. Tako gledajući, može se reći da ga donekle imaju i hodači: jesti i opstati na njima svojstven način. Znači li da smo kroz takvo definiranje izgubili vlastiti smisao postojanja?

Ako se samo krećemo kako bi preživjeli, a još se i prepustimo kanibalizmu kako to neki antagonisti čine, gubimo li ljudskost i postajemo li zombiji? Jako je tanka granica živih i nemrtvih. Izgleda kako su u svijetu The Walking Deada ljudi svedeni na životinje.

Novi svjetski poredak

Društvena struktura više ne postoji. Nema socijalnih uloga koje su nam davale svrhu. Ali unatoč svemu, protagonisti cijelo vrijeme žele postići davno izgubljeni društveni status. Predstavlja li možda on našu svrhu u životu? Zar je on granica koja nas odvaja od životinja?

Život je nekoć bio puno jednostavniji (Foto: Fox/AMC)

Moralnost u The Walking Dead  ima mnogo, mnogo lica. Cijeli serijal stalno postavlja, a zatim pomiče granice kojih se likovi isprva drže, a zatim krše kako bi preživjeli. Pokazuje se kako su jako male razlike između dobra i zla, čovjeka i životinje, čovjeka i zombija.

Ironija je kada pogledamo društvenu strukturu Terminusa. Žitelji su zbog teškog iskustva prešli granice moralnosti – rekli bismo i zdravog razuma – te kao takvi gotovo pa uživaju u kanibalizmu a sve kako bi preživjeli. Unatoč ponašanju koje bi se ugrubo moglo izjednačiti sa zombijima, oni su opet izgradili kakvo-takvo društvo, organizirajući birokraciju i igrajući društvene uloge.

Različite grupe preživjelih u serijalu se konstantno bore s ovim moralnim dilemama. Mogli bi reći kako nas moralnost odvaja od životinja, ako izuzmemo materijalni faktor. Čak i protagonisti se povode svojim načelima koja ih obilježavaju kao moralno prihvatljivu grupu. Ako se prestanu držati svojih načela, gube čovječnost i postaju životinje. Uporno nas podsjećaju kako biti čovjekom je nešto mnogo više od onoga što bi mogli ovdje napisati. U Terminusu ta granica ne postoji.

Guverner (Foto: AMC/Fox)

Dobra je polemika i pitanje Guvernera i zombija, koji je živo utjelovljenje hodača. Prije je bio normalna, moralna osoba, a zatim je postao nešto sasvim drugo. Isto je tako i sa zombijima u The Walking Dead: izgubili su svoj identitet. Serijal često kritički promatra i taj aspekt, gdje preživjeli gube svoj identitet i preuzimaju drugi, kršeći sve do tada prihvatljive moralne vrijednosti i načela. Čini li ih to zombijima?

“Ovo više nije demokracija!”

The Walking Dead nameće i mnoga politička pitanja. Demokracija ili diktatura? Preživjeti u ovom svijetu je jako teško, a posebice ako se radi o grupi ljudi koja nastoji preživjeti pod svaku cijenu. Koji je sustav bolji? Što bolje funkcionira? Tko donosi odluke koje će osigurati opstanak? U svijetu hodača se čini kako demokracija je gubitnička strana, osobito u trenucima kad je donošenje brzih  odluka vitalno za opstanak grupe.

Često se tada prelaze granice demokracije i prihvaća diktatura, a što je najgore krše se i temeljna moralna načela grupe. Diktatura je zamišljena kao sustav koji bi služio u slučaju krajnje potrebe. Tada bi jedna osoba u ruke dobila neograničene ovlasti da učini što je potrebno kako bi osigurala opstanak i sigurnost. Ona je značila nužnost opstanka – jedna bi osoba preuzela vlast, osigurala sigurnost i opstanak i potom vratila vlast u ruke grupi. Ali imamo puno primjera kroz povijest gdje se načelo diktature svjesno krši. Zanimljivo je kako The Walking Dead  često isprepliće naučeno iz povijesti sa scenama koje vidimo na ekranima.

The Walking Dead – kralj iz sedme sezone

Susrećemo se i s pitanjem suvereniteta. Često se prikazuje kako se zakon – ili barem ono što je od zakona ostalo – svjesno krši radi tzv. općeg dobra. To je dobra slika današnjeg svijeta, gdje se zakon trajno ili nakratko suspendira radi postizanja konačnog cilja.

I na kraju, kad smo pretresli sva pitanja, ostaje gola činjenica: The Walking Dead se svodi na golo preživljavanje. Mi ili oni. Ovo je, zapravo, jedna od pametnijih serija koje smo imali prilike gledati godinama unazad na malim ekranima. Ukoliko je do sada niste pratili, svakako pogledajte; malo je serija i filmova koji nas ostavljaju u dubokom razmišljanju nakon što smo pogledali zadnju epizodu.