Američki svemirski brodovi

Kao i Sovjetski Savez, Sjedinjene su Države imale četiri generacije svemiroplova, od kojih je svaki bio napredniji i komforniji u odnosu na prethodnika.

Lansiranjem satelita Explorer 1 početkom 1958. godine, Sjedinjene su Države odgovorile Sovjetskom Savezu na lansiranje Sputnjika godinu dana ranije i tako prihvatile bačenu rukavicu. Sljedeća stepenica, kojoj su obje zemlje težile, bila je slanje čovjeka u svemir, za što je valjalo razviti odgovarajuću raketu i kapsulu koja će astronauta podići do zvijezda.

Mercury (1961-63)

Prošle su samo tri godine od prvog satelita, a Sjedinjene su države već imale i prvog čovjeka u svemiru: bio je to Alan Shepard u kapsuli Freedom 7. Izvanrednom postignuću unatoč, Sovjeti su ih već nadmašili letom Jurija Gagarina u brodu klase Vostok. Još malo soli na ranu dodala je činjenica kako su prva dva američka leta bila suborbitalna, dok su Sovjeti od prve dohvatili orbitu. Šest je astronauta letjelo u malenoj konusnoj kapsuli, a svi odreda su u domovini tijekom vremena stekli status pop-ikona.

Umjetnički prikaz kapsule Mercury (Foto: joebergeron.com)

Gemini (1965-66)

Doći do Mjeseca nije lako. Stoga su u NASA-i započeli program Gemini, međukorak koji je trebao iznjedriti letjelice, posade i tehnike za put na Mjesec. Znatno unaprijeđen u odnosu na prethodnika, mogao je primiti dva astronauta (otud ime programa, “blizanci”) na razdoblje do četrnaest dana. Brodovima ove klase uvježbavana je svemirska šetnja, spajanje u orbiti, formacijski let i izdržljivost ljudi i opreme.

Gemini u orbiti (Foto: airandspace.si.edu)

Apollo (1968-1975)

Treći američki svemiroplov ujedno je i najslavniji. Zahvaljujući njemu, ljudi su po prvi (zasad i jedini) puta kročili na površinu drugog nebeskog tijela. Opet napredniji od prethodnika, nosio je tri člana posade i sastojao od tri dijela: servisnog modula (gorivo, kisik, motori, komunikacija), zapovjednog modula (u njemu je boravila posada), te lunarnog modula, kojim bi se, prispijećem u lunarnu orbitu, dva člana posade spustila na Mjesec.

Prvi let je doživio u listopadu 1968., da bi već dva mjeseca kasnije dospio do Mjeseca. Vrhunac programa bila je misija Apollo 11, a posljednja misija bila je posebna: zajednički let i spajanje u svemiru Apolla i sovjetskog Sojuza.

Posada misije Apollo 9 uvježbava svemirsku šetnju (Foto: NASA)

Space Shuttle (1981-2011)

Završetkom programa Apollo uslijedilo je zatišje u američkom svemirskom programu: svemirska utrka je dobivena, pa se na miru radilo na novom, višekratno iskoristivom svemirskom brodu, popularno zvanom Space Shuttle. Taj se naziv udomaćio širom svijeta zamjenjujući onaj nezgrapni službeni, koji je glasio Space Transportation System. Izgrađena je flota od četiri letjelice s namjerom da u svemir polete i do 60 puta godišnje.

Prvo lansiranje dogodilo se 1981. godine, a san o pet lansiranja mjesečno doživio je okrutno buđenje nesrećom raketoplana Challenger, koji je eksplodirao 1986. godine, odnijevši u smrt cjelokupnu posadu. Ukupno su letjeli 135 puta, dočekavši još jednu tragediju, onu raketoplana Columbia.

Nesrećama i kritikama unatoč, riječ je o najnaprednijem svemirskom brodu ikad sagrađenom, bez kojega, primjerice, ne bi postojala Međunarodna svemirska postaja.

Posljednji se let dogodio 2011. godine, nakon punih 30 godina službe. Sjedinjene Države trenutno razvijaju novi svemirski brod imena Orion, koji će prvu posadu ponijeti u svemir negdje početkom sljedećeg desetljeća. Do tada, američki će astronauti letjeti na ruskim Sojuzima – u međuvremenu su ljuti suparnici postali partneri – ili na nekom od privatnih svemiroplova koji se u Americi trenutno razvijaju.

Prvi let raketoplana Enterprise (Foto: Wikipedia)