He-Man, arijevska junačina duge plave kose i pozamašnih mišića mnogima predstavlja lijepu uspomenu iz djetinjstva, a nekim drugim ljudima ikonu trasha i lošeg ukusa. Poklonici Conana vjerojatno će se požaliti kako je on zapravo čisti rip-off njihovog omiljenog barbarina, a postoji i priča prema kojoj je Mattel odustao od upotrebe već proizvedenih Conan figurica, te im pobojao kosu u plavo i pustio ih u prodaju pod novim imenom. Mattel je ovo kasnije opovrgnuo, a priča je u obliku urbanog mita preživjela i do danas.
Osnovne pozadinske priče o He-Manu i Gospodarima svemira mnogi se vjerujem sjećaju; Princ Adam od Eternije potajno se transformira u He-mana koristeći pritom mističnu moć zamka “Siva lubanja,” i brani svoju planetu od zlih sila predvođenih Skeletorom. Njegovu tajnu znaju samo Čarobnica (zaštitnica zamka), Duncan – Čovjek oružje (kretenski prijevod njegove titule koja glasi “Man at Arms”), mali iritantni čarobnjak Orko i Adamov vjerni mačak Straško koji se također transformira, u opakog Borbenog mačka. Adamovi roditelji, te Duncanova kćer Teela nisu u stanju prokužiti He-Manov pravi identitet, iako i Adam i He-man izgledaju praktički identično (Clak Kent je barem nosio naočale).
Igrani film “Gospodari svemira” redatelja Garya Goddarda ne temelji se izravno na animiranoj seriji, no doduše ni jedan element iz gore opisane pozadinske priče u filmu nije eksplicitno zanijekan. Radnja filma počinje, narodski rečeno “dritto u glavu,” a scenarist David Odell nije se osjećao dužnim ni da nam adekvatno predstavi likove ni imaginarnu planetu Eterniju, išao je valjda od pretpostavke da svi sve znaju. Ajde dobro.
O glavnom liku tokom cijelog filma ne saznamo praktički ništa, znamo samo da se zove He-man, da nosi okolo nekakav mač i to je to. Njegov alter-ego, Princ Adam uopće se nigdje ne spominje (Adam je zapravo predstavljen tek u crtiću, u izvornom materijalu ne postoji). U njegovoj je pratnji Duncan, smiješni striček odjeven u nekakav oklop koji izgleda kao pronađen na smetlištu, sa šljemom na glavi kojega današnji klinci ne bi od sramote nosili ni na jadnije “maškarane tance.” Ništa otrcaniji kostim nema ni Teela, žena-ratnica, kvazi-amazonka, koja izgleda kao da su je pokupili sa seta nekakvog trash video spota tipičnog za spomenuto vremensko razdoblje.
Radnja ove simpatične katastrofice od filma je jednom riječju – sprdačina. Naša banda veseljaka bježi od zlog Skeletora kroz nekakav portal i završavaju – na Zemlji! Tamo nalete na Toma Parisa sa Voyagera i Monicu iz Prijatelja, pa ako niste znali značenje riječi “sprdačina,” sad znate (Baš me zanima kako na ovaj raniji stadij karijere danas gledaju R.D. McNeill i Courtney Cox).
Običaj mi je u ovim recenzijama spomenuti vizualni dio filma, pa zašto da vas sad zakinem? Upečatljivih efekata ovdje, ruku na srce, baš i nema, a produkcijski dizajn je, najblaže rečeno, ogavan. Skeletorovi vojnici trče okolo izgledajući kao spoj Dartha Vadera i stormtroopera, a izgled samog kostoglavog na kraju filma natjerat će i najnaivnije dijete da prasne u smijeh. Čarobnica izgleda kao stara baba u spavaćici sa kristalnim lusterom na glavi, a njen zamak kao najgora rupetina (a ne neko mjesto koje čuva tajne svemira il što već).
Da ne bude sve baš tako crno, pobrinula se ekipa zadužena za casting. Dolph Lundgren čak je i uvjerljiv kao He-Man, a Frank Langella, poznati Hollywoodski rutiner, bio bi vrlo dobar i u ulozi WC školjke. Jon Cypher (Čovjek-oružje) teško može proći kao ratnik, a Chelsea Field (usput budi rečeno, supruga Scotta Bakule, alias kapetana Archera) sasvim je solidno utjelovila Teelu.
Ironično, uz sve mane, ovaj film nije u potpunosti bez poklonika, iako su isti uglavnom oni što su nekad obožavali taj crtić i lutkice. Trashofili bi također ovim filmom mogli doći na svoje.
Ozbiljnijim poklonicima SF-a i fantasya “Gospodare svemira” toplo preporučujem, jer će nakon gledanja, ako ništa drugo, svoje omiljene “Gospodare prstenova”, “Aliene,” “Star Warse” i šta sve ne, voljeti i cijeniti još i više.
Uloge: Dolph Lundgren, Frank Langella, Jon Cypher, Chelsea Field, Robert Duncen McNeill, Courtney Cox, Christina Pickles
Režija: Gary Goddard
Scenarij: David Odell
Originalni naziv: Masters of the Universe
Proizvodnja: Golan-Globus Productions, SAD, 1987.
Trajanje: 106 min.
