Sjećate li se fame koja je nastala nakon što je su prvi traileri za Inception preplavili internet? Mnogo se tada pričalo, ali malo znalo o misterioznom novom projektu genijalca koji nam je servirao kultni Memento te super uspješno rebootao Batman franšizu. Željno se tada iščekivao bilo kakav, pa i najmanji detaljčić koji bi nam otkrio što nam to Christopher Nolan sprema dvije godine nakon sjajnog Viteza Tame. Ako ste čitali naše ranije članke vezane uz Inception, možda ste pretpostavili da taj film i neće biti baš posve originalan (na prvu će mnogima Matrix pasti na pamet, a ima i dodirnih točaka sa Solarisom), međutim, ako postoji jedan filmaš koji je sposoban uzeti već korištene koncepte i od njih napraviti nešto potpuno svježe i impresivno, to je Nolan.
No prije nego Nolana optužimo za “krađu koncepata,” moramo ustanoviti dodirne točke između Inceptiona i dva gore navedena filma. Inception, baš kao i Matrix, zadire u prirodu stvarnosti, no dok u potonjem imamo virtualnu stvarnost (računalnu simulaciju), ovdje imamo nešto sasvim drugo – ljude koji imaju umijeće da drugima ulaze u snove i na taj način iz njihovih umova kradu tajne. Skupinu takvih “provalnika” predvodi Cobb (DiCaprio), čovjek kojemu je jedini cilj vratiti se svojoj djeci u Sjedinjene Države, no tamo je optužen za umorstvo zbog čega je primoran živjeti u egzilu. Nakon jedne neuspješno izvedene “pljačke,” njegova bivša meta, moćni japanski biznismen Saito (Watanabe) nudi mu pomoć u zamjenu za poslić. No tu se radi o nečemu što je moguće samo u teoriji – umjesto da podatke izvuče iz uma, Cobbu je zadatak novoj “meti” (Cillian Murphy) usaditi ideju u um, ali na način da subjekt misli kako je ta ideja njegova vlastita, originalna.
Više od toga vam ne želim spojlati, pa upravo zbog toga neću ulaziti u sličnosti sa Solarisom Stanislava Lema, ali tko je čitao tu knjigu (ili gledao film Andreja Tarkovskog / Stevena Soderbergha) odmah će pretpostaviti da je posrijedi nekakva tragična ljubavna priča i biti će u pravu (u ulozi Cobbove supruge Mal pojavljuje se izvrsna Marion Cotillard).
Upravo u tom segmentu Inception dobiva dubinu, nešto čime se npr. jedan Vitez Tame ipak ne može podičiti, barem ne u takvoj mjeri.
Jedna od dražih nam Nolanovih boljki sposobnost je okupljanja senzacionalnog glumačkog ansambla, a Leonardo DiCaprio ovdje je zbilja okružen impresivnim imenima. Uz već spomenute Watanabea, Murphyja i Cotillard, tu su još i vrlo dobri Tom Hardy (kojeg Trekiji znaju kao Shinzona), Joseph Gordon-Levitt, Ellen Page, pomalo zaboravljeni (ali uvijek rado viđeni) Tom Berenger te Michael Caine, čovjek bez kojeg su Nolanovi filmovi postali nezamislivi (a iako ovdje baš i nema veliku ulogu, ona svejedno ima svoju težinu).
Samoj radnji teško možemo naći nekakve zamjerke, priča je kompleksna i vrlo vješto strukturirana, a ni u jednom trenutku ne postaje nerazumljiva. Nolan je na scenariju navodno radio čitavo proteklo desetljeće, pa je imao sasvim dovoljno vremena da sve ispolira i pokrpa sve rupe. A ako je koja rupa u priči i ostala nezakrpana, ja ju, zaokupljen svim tim vizualnim i zvučnim divotama naprosto nisam zamijetio, ali tome ionako služe druga (ili treća) gledanja.
Nolan se odavno nametnuo kao majstor za tempo i dinamiku te njegovi filmovi od gledatelja zahtijevaju potpunu pozornost do posljednje sekunde, a povremeno pogledavanje na sat teško da će pasti na pamet nekome tko se uistinu uživi. To sve, naravno, ne bi bilo tako bez genijalne glazbene podloge za koju je zaslužan Nolanov “kućni” kompozitor Hans Zimmer. Konačni proizvod čini se još impresivnijim kad se uzme u obzir da je Zimmer skladao glazbu bez da je pogledao film, pa je inspiraciju morao crpiti direktno iz scenarija, no to ga očito nije pokolebalo jer su oni elektronički zvukovi od kojih se dižu dlake na leđima tu i bolji su nego ikad.
Najimpresivniji “tehnički” segment Inceptiona svakako je fotografija za koju Wallyju Pfisteru ne gine četvrta po redu nominacija za Oscara. Gotovo svaki kadar filma umjetničko je djelo za sebe pa nije pretjerano Inception nazvati vizualno najljepšim od svih Nolanovih filmova.
Posljednjih smo godina doslovce bili zasipani SF blockbusterima čije gledanje zahtijeva vrlo malen, najčešće nikakav mentalni trud. Sve se uglavnom svodi na ono “mozak na pašu i uživaj” zbog čega gotovo svaki malo pretenciozniji uradak privuče i više pozornosti nego što možda zaslužuje. Bilo je u posljednjih desetak godina solidnih “pametnih” SF-ova, poput Spielbergovog Minority Reporta ili Blomkampovog District 9-a, no Inception ipak spada u jednu višu kategoriju. Na razini jednog Matrixa (kojeg se danas smatra jednim od klasika žanra) možda ipak nije, no ovdje se definitivno radi o jednom od najboljih SF filmova snimljenih u posljednjih deset godina i o njemu će se sigurno još dosta dugo pričati.
Uloge: Leonardo DiCaprio, Ken Watanabe, Marion Cotillard, Joseph Gordon-Levitt, Ellen Page, Tom Berenger, Cillian Murphy, Michael Caine, Tom Hardy
Režija: Christopher Nolan
Scenarij: Christopher Nolan
Proizvodnja: Warner Bros. Pictures, SAD, 2010.
