Nakon dugih 19 godina, fanovi trilogije o Indiani Jonesu (među koje se definitivno ubraja i nižepotpisani), napokon su dobili i četvrti film. Sad nam na pamet pada barem desetak novinskih člančića kroz ta nepuna dva desetljeća koji su najavljivali kako će “baš te, 1996. (upišite neku drugu po želji) godine” početi snimanje novog Indyja.
Između raznih glasina o radnji, kolala je i ona koja je tvrdila da će film biti o traganju za Atlantidom, koja je nekima od nas koji smo igrali računalnu avanturu iz 1992. godine, po imenu Indiana Jones and the Fate of Atlantis, zagolicala maštu pošto se radilo o igri sa jako dobrom i razrađenom pričom koja bi se savršeno prenijela na filmsku traku.
No, umjesto toga smo dobili puno više esefičnu priču o tajanstvenoj kristalnoj lubanji, koja počinje 1957. godine u Nevadi, na mjestu testiranja nuklearne bombe. Ovog puta su glavni negativci Sovjetski agenti, predvođeni Irinom Spalko (Cate Blanchett) koji dovode Indyja (Harrison Ford) u ono isto skladište koje smo vidjeli na kraju Otimača izgubljenog kovčega, u kojem im pomaže pronaći spomenutu lubanju. U prvoj od mnogobrojnih akcijskih scena, koje uglavnom uključuju džipove, bježi od Sovjeta te izbjegava eksploziju nuklearne bombe. Kasnije, nakon povratka na sveučilište, saznaje da je pod istragom FBI-ja, a prilazi mu mladi Mutt Williams (Shia LaBeouf) koji ga obavještava da je njegov stari kolega Oxley nestao u Peruu nakon što je pronašao još jednu kristalnu lubanju…
Novi Indiana Jones je prije svega puno više akcijski nego li avanturistički film, i u tome se drastično razlikuje od prethodnika. Akcija zauzima gotovo čitav film, a i nije pretjerano uzbudljiva sama po sebi, ne ostavlja gledatelju vremena ni razloga da se upita kako će se naši junaci izvući iz trenutne situacije. Sjetimo se samo scene iz Posljednjeg križarskog rata kad su Indy i Henry zavezani za stolice, a požar pomalo guta prostoriju – takvog nečega u ovom filmu nema. Također, ni onaj misaoni dio filma nije pretjerano razvijen, nema situacija kao što je bila “X nikad ne označava mjesto” ili sličnih koje su donosile veliku dozu uzbuđenja gledatelju. Čini nam se da su sve zagonetke jednostavno previše linearne i zbrzane, ovoga puta one služe kao pauza između dvaju akcijskih scena, a trebalo bi biti baš obrnuto.
Završetak filma unosi spomenutu dozu znanstvene fantastike (nećemo vam kvariti film, pogledajte sami što je taj element SF-a), što nam se nije do kraja svidjelo jer nekako ne “sjeda” u dosadašnju mitologiju Indiane Jonesa, bilo bi nam draže da su ostali na ovozemaljskim stvarima.
No dobro, nije to toliko crno kao što se možda čini iz napisanoga. Lucas i Spielberg su u film ubacili mali milijun referenci na prethodne (spominjanje Marcusa i Henryja starijeg, skladište 51, kratko pojavljivanje Zavjetnog kovčega i tako dalje), humor je prisutan u upravo dovoljnim količinama, kemija između Indyja i Marion (Karen Allen) je vrhunska, tako da s te strane nemamo zamjerki. Primjetno je da je Harrison Ford ostario, no to se nije pokušalo prikriti nego se umjesto toga u scenarij ubacilo dosta referenci na njegovu starost – još uvijek se može tući i skakati naokolo, no kasnije ipak mora uhvatiti dah.
U trenutku pisanja ove recenzije, film je već zaradio preko 450 milijuna dolara u svijetu, a George Lucas je spomenuo da razmišlja o tome da se snimi i peti film, u kojem bi možda LaBeouf preuzeo glavnu ulogu, a Ford bi imao ulogu kao što je Sean Connery imao u trećem dijelu. Mi se nadamo da će ipak Ford ostati glavni jer je pokazao da još ima “ono nešto” u sebi.
Dakle – Indiana Jones i kraljevstvo kristalne lubanje je solidan film, nije toliko dobar kao prethodnici, priča je manje epska, ali ga svejedno preporučujemo jer je ipak ostao dovoljno vjeran staroj reputaciji.
Originalni naziv: Indiana Jones and the Kingdom of the Crystal Skull
Uloge: Harrison Ford, Shia LaBeouf, Cate Blanchett, Karen Allen, Ray Winstone, John Hurt
Režija: Steven Spielberg
Scenarij: David Koepp, George Lucas, Jeff Nathanson
Proizvodnja: Paramount Pictures, SAD, 2008.
Trajanje: 124 minute
