Možda i najveći užitak čitanja knjiga s povelikom kilometražom jest otkriće kako im se i nakon tolikih godina nije otupila oštrica; još uvijek se među njima nađe neka koja je aktualna i svježa.
Jedna od takvih je Vječni rat (The Forever War u originalu), kapitalno djelo znanstvene fantastike i – uz Zvjezdane jurišnike (Starship Troopers) i Enderovu igru (Ender’s Game) – najpoznatiji izdanak podžanra Military SF-a.
Joe Haldeman, autor romana, od malena je bio fasciniran astronomijom i znanstvenom fantastikom. Članovi obitelji imali su velik utjecaj na njega: otac mu je još kao djetetu kupio teleskop kojim je ovaj promatrao nebeska tijela, dok je njegov stariji brat Jack također SF pisac. U osnovnoj je pak školi imao učiteljicu koja ga je poticala na čitanje znanstveno-fantastične literature, posuđujući mu svoje vlastite romane.
Kao i svaki mladić koji je odrastao tijekom turbulentnih 1960-ih, želio je postati astronaut. Po završetku srednje škole upisao je – i diplomirao – fiziku i astronomiju, pohađajući usput tečaj kreativnog pisanja. Tijekom studija upoznao je i oženio Mary “Gay” Potter, koju ćete sresti i u romanu o kojem govorimo. Završetkom studija 1967. godine nije se zaposlio, još manje postao astronaut. Umjesto toga unovačen je i poslan za Vijetnam, gdje je već dugo godina bjesnio rat.
Posljednje izdanje u nas objavio je Algoritam 2011. godine
Kao jedini vojnik s akademskom naobrazbom u svojoj postrojbi, bio je šokiran saznanjem kako većina vojnika uopće ne zna čitati; siromašni momci najprikladniji su materijal za vojsku. Prosječna dob američkog vojnika u tom ratu iznosila je tek 19 godina, pa se tako Haldeman našao ne samo najobrazovanijim, nego i najstarijim među njima. Dospio je na ratište baš u vrijeme kad je ofenziva Tet bila u punom zamahu, svom silinom zahvativši Haldemana. Ondje je tijekom jedne operacije teško ranjen, nakon čega je vraćen u Sjedinjene Države kao nesposoban za daljnju službu.
Fizičke rane vremenom su zarasle, no one druge, psihičke naravi, još su ga dugo mučile: iščupan iz perspektivnog života i bačen u rat u kojem nije želio sudjelovati, Haldeman se vratio kući u društvo koje se u to kratko vrijeme stubokom promijenilo i u kojem je sad bio stranac. Tijekom oporavka, iz ladice je izvukao dvije priče koje je napisao još dok je bio student i prodao ih SF časopisima. Ohrabren, odlučio je svoja iskustva u Vijetnamu staviti na papir, no u znanstveno-fantastičnom ruhu. Napisao je seriju priča, koju je otkupio slavni časopis Analog. Iste su kasnije pretočene u punokrvni roman naslovljen kao Vječni rat, koji je objavljen 1974. godine. Ovaj je po pojavi pomeo konkurenciju i osvojio nagrade Hugo, Nebula i Locus; ispostavilo se kako ga je Vijetnamski rat spriječio da se otisne u svemir kao astronaut, no zato ga je roman inspiriran ratom lansirao među zvijezde.
U romanu Haldeman, zapravo, priča o sebi; Vječni rat autobiografska je zabilješka njegova vojevanja. William Mandella (djelomični anagram njegova vlastita imena), visokoobrazovani je mladić, unovačen u međunarodne snage poslane u rat u nepoznate kutke svemira s nepoznatom vrstom, koju nitko od vojnika nije imao priliku vidjeti. Ljudska se vrsta, naime, počela širiti svemirom koristeći portale u blizini kolapsara. Vrsta koja je napala zemaljske brodove koristi isti princip za međuzvjezdana putovanja, što je rat učinilo neizbježnim.
Zbog enormnih udaljenosti koje su vojnici prisiljeni prevaliti kako bi se sukobili s neprijateljem, velik dio putovanja provedu pri brzinama bliskim brzini svjetlosti. Dilatacija vremena pokazuje se pravim kockanjem: vojnici ne znaju hoće li ih neprijatelj na kraju puta dočekati s oružjem koje je razvijeno desetljećima nakon što su oni krenuli na putovanje pa ih u trenu razbiti, ili će pak oni biti dominantna sila na bojišnici.
Filmska prava odavno su otkupljena. Trenutno se radi na scenariju, a ulogu Williama Mandelle tumačit će Channing Tatum.
Postoji i snažan emocionalni uteg takvog ratovanja: mada su subjektivno izgubili tek pokoji mjesec života, na Zemlji su u međuvremenu prohujale godine i desetljeća, čineći ih potpunim strancima u vlastitoj kući. Tako traumatizirani, potpuno otuđeni od doma za kojim su žudjeli, Mandella i njegovi suborci utjehu i koliko-toliko poznato okružje pronalaze još samo jedni među drugima.
Za ovaj ste roman – ukoliko ste iole skloni SF literaturi – već čuli. Na svim žanrovskim ljestvicama najboljih romana redovito se nalazi među deset najboljih, a nije rijedak slučaj da ga zateknete i na prvom mjestu. Vječni rat je iznimno štivo – ratno, jer mu je to tema. Opisi bitaka vrlo su upečatljivi i u trenu ćete se poistovjetiti s Mandellom, koji čini sve kako bi sačuvao glavu na ramenima. Antiratno, jer Haldeman, uvjereni pacifist, kroz njega pripovijeda o svoj besmislenosti i suludosti ratovanja kroz kojeg je i sam prošao. No Vječni rat je prije svega priča o ljubavi, o iskonskoj potrebi ljudskog bića da mu netko pripada i da on pripada nekome.
Najtoplija preporuka.
Naslov: Vječni rat (The Forever War)
Autor: Joe Haldeman
Godina izdanja: 1974.
