“Sve je dozvoljeno u ljubavi i ratu,” kaže ona narodna. U romanu Kobayashi Maru, najnovijem nastavku iz tzv. Enterprise relaunch serijala naći će te dovoljno i jednog i drugog. Andy Mangels i Michael A. Martin za 2008. godinu su nam pripremili emocijama i akcijom nabijeni svemirski triler s dodatkom gay Klingonaca. Da, dobro ste pročitali. Gay Klingonaca…
Na početku opaska namijenjena ultra-konzervativnim Trekijima (uzevši u obzir vrlo liberalnu prirodu ‘Zvjezdanih staza,’ ovo gotovo zvuči kao oksimoron); Homoseksualno orijentirani Klingonci tek su usputno spomenuti, pa njihovo pojavljivanje ne bi trebalo nikoga odvratiti od čitanja ove knjige.
Prošle godine, Trekijima dobro poznati autorski dvojac Mangels/Martin pronašao je način da vrati Charlesa ‘Tripa’ Tuckera III među živuće i time udahne novi život mučki ubijenom Enterpriseu, u nedavno recenziranom romanu The good that men do. Kobayashi Maru (ovo slavno ime valjda prepoznajete) njegov je direktan nastavak, a služi kao svojevrsna priprema terena za predstojeći rat opakih Romulanaca i ‘Koalicije planeta,’ sukob koji je, po mišljenju mnogih fanova trebao biti vrhunac Enterprise TV serijala (baš poput Rata s Dominijem u DS9-u).
O čemu se tu točno radi
Dok se kapetan Archer (Enterprise NX-01) i kapetanica Hernandez (Columbia NX-02) na smrt dosađuju služeći kao pratnja zemaljskim teretnim brodovima (izloženim učestalim napadima pirata), Tuckerova romulanska avantura se nastavlja. No dok Trip iza neprijateljskih linija pokušava sabotirati romulanski Warp VII program, Romulanci potajno uspijevaju razviti uređaj koji im omogućuje da daljinski preuzmu kontrolu nad neprijateljskim brodovima. Preuzevši kontrolu nad jednim klingonskim brodom, Romulanci stvaraju opću pomutnju među svojim rivalima, a sve s ciljem da ih međusobno zarate (“divide et impera” rekli bi stari Rimljani). U međuvremenu T’Pol doživljava snažnu viziju Tripa u smrtnoj opasnosti i odlučuje se iskrasti s Enterprisea u namjeri da ga spasi. Malcolm Reed otkriva njenu nakanu te joj se pridružuje…
Nije baš 007, ali…
Iako naslov tako sugerira, radnja romana ne vrti se oko broda SS Kobayashi Maru. Centralni lik priče ponovno je Trip Tucker (očito omiljen autorima, kao i velikoj većini fanova). Trip se ni u ovom, a ni u prethodnom romanu nije pokazao kao naročito vješt špijun, što ima smisla s obzirom da nikad nije prošao adekvatnu obuku. Razlog zbog kojeg je on vrijedan Odjelu 31 (prema riječima Harrisa, vođe odjela) njegova je ekspertiza u polju warp teorije, sposobnost improvizacije, ali i snalažljivost u (khm) interakciji sa tuđinskim rasama.
Archer papak, T’Pol u elementu
Što Mangels i Martin točno imaju protiv kapetana Archera, možemo samo nagađati. Iako od njega nisu napravili baš kretena, nisu se niti baš naročito potrudili da mu daju dubinu, supstancu, dušu, štogod. Više su se (moglo bi se reći) angažirali oko Erice Hernandez i njene, predominantno ženske posade. No malo će se koji čitatelj nervirati oko Archerovih podviga (tj. manjka istih), a čak ni uvođenje (gore spomenutih) gay Klingonaca neće buditi veće kontroverze od (na trenutke urnebesnog) ponašanja Enterpriseove vulkanske prve časnice. Sam dezerterski čin na koji se T’Pol bez trunke oklijevanja odlučuje nije toliko sporan, jer nije npr. teško zamisliti jednog Spocka kako čini slično za Kirka, ili Tuvoka za kapetanicu Janeway. Prijateljstvo često može biti dovoljno jak motivator, a ljubav bi, u nekom idealnom (ružičastom) svijetu trebala bit najjači od svih motiva (pitajte Sida i Nancy, oni znaju). Vulkankina emocionalna odiseja mogla bi čitavoj legiji pomahnitalih shiperica (koje, vjerovali ili ne, autori u završnim zahvalama čak i spominju) učiniti ovu knjigu literarnim iskustvom stoljeća, no jednom tvrdokornijem (ozbiljnijem) trekkeru mogla bi ju zapravo upropastiti. Kao da neki lascivni flashbackovi nisu bili dovoljni (u napasti sam da ubacim koji citat, al’ neću), nego kako radnja odmiče, T’Pol se sve više ponaša kao napaljena teenagerica, a da stvar bude bolja, to sve nema nikakve veze sa zloglasnim vulkanskim pon-farrom. U svakom slučaju, cijenim namjeru štovanih pisaca da nas počaste ljubavnom pričom, no potkrada se dojam da smo umjesto Casablance dobili SF varijantu Kućanica (ali dobro, moglo je bit i gore, mogli smo dobit Titanic).
Kad se sve zbroji…
Kobayashi Maru nije baš na razini vrlo dobrog prethodnika, no i uz ovakvo manjkavo ostvarenje vrijeme vrlo brzo prolazi. Posljednji čin romana podsjetit će nostalgičare na stari dobri Khanov bijes, a sam događaj na kojem se (prema ovoj knjizi, a podsjetimo – ona nije kanon) temelji legendarna trening simulacija realiziran je sasvim solidno. Od izlaska slijedećeg romana iz ovog serijala dijeli nas još puno vremena (Star Trek:Enterprise – Romulan War izlazi tek 2009.), ali nadajmo se da nas čeka pravi praznik SF-a. Do čitanja!
Originalni naslov: Star Trek: Enterprise – Kobayashi Maru
Autori: Andy Mangels i Michael A. Martin
Izdavač: Pocket Books, SAD, 2008.
