Jeste li se ikada zapitali Zašto efekti na novijim filmovima nekada izgledaju lošije nego na nekim puno ranije snimljenim? Ako jeste, niste jedini. Upravo sam gledao film Zvjezdane staze: Khanov bijes i efekti su još uvijek puno bolji nego u nekim novijim filmovima. Ponekad mi to smeta, a vama? Znate li zašto se to događa?
U filmskoj industriji, do pojave snažnijih računala i novijih računalnih tehnologija, većinom se koristilo s praktičnim efektima. To su razni rekviziti, modeli, animatronika i slično. To daje puno bolji dojam nego kada se neka scena kompletno zamijeni s računalno generiranim predmetima. Ali kvari li taj računalno generirani efekt (CGI – Computer-generated imagery) filmove?
Primjena CGI efekata nije nova u filmskoj industriji. Od same pojave računala ona se koriste u izradi filma, ali kvaliteta efekata zavisi od kombinacije praktičnih i CGI efekata. Prvi takav film uopće bio je Westworld iz 1973. godine, nakon čega je pokrenuta lavina koja traje i danas. Zanimljivo je kako neki efekti starijih filmova i dan-danas drže vodu i izgledaju bolje no današnji uratci. Zadržite se još koji trenutak i saznajte više.
Što je ključno za dobre efekte?
Kvaliteta efekata određenih filmova tako je dobro napravljena da ćete jedva primijetiti kako se radi o kompjuterski generiranoj sceni. Čak ni primjena praktičnih efekata u takvim scenama ne igra posebnu ulogu da CGI bude vrlo realan. Sve ovisi o stručnosti filmskog tima da poveže određene elemente u potrebnu cjelinu – scenu, glumu, rasvjetu i brojne druge elemente.
Vrlo je važno poznavati računalne mogućnosti i njihove mane, jer računala su danas poprilično moćna u stvaranju (renderiranju) brojnih predmeta i prostora. No valja imati na umu kako renderiranje samo po sebi nije dovoljno; kvaliteta konačnog proizvoda zavisit će i kako se sve scene povežu u cjelinu i gotovu sekvencu.
Možete li zamisliti da je gotovo svaka scena jurnjave automobila zapravo računalno generirana? Ili da se svaki prikaz zrakoplova i drugih objekata u zračnom prostoru se odradi putem računala? A među takvima, posebno se ističu prometne nesreće. Puno je jednostavnije izraditi prostor i automobil koji će se u njemu razbiti nego uništiti stvarno vozilo i ugroziti život kaskadera, ako o tome sekvenca ovisi. Danas se čak cijeli gradovi izrađuju putem računala. Puno toga se izrađuje putem računala, ovisno o kadrovima koji se prethodno snime. Na osnovu njih, računalno se gradi i dodaje prostor koji daje poseban dojam stvarnosti. Najbolji primjer je film Iron Man – kompletno odijelo je računalno generirano! Sve, ama baš sve. Vraški odrađeno!
Računala odlično odrađuju gotovo sve poslove u današnjoj filmskoj industriji. U početku su se grafičari jako mučili sa izradom samo efekta kože; sjetite se, primjerice, starijih računalnih igara. Sjetimo se filma Final Fantasy iz 2001. godine – njegovi efekti izgledaju jako nerealno, zar ne? Zahvaljujući napretku u industriji hardvera, anas se takvi prikazi odrade s lakoćom, zapravo tako dobro da jedva primijetite kako se radi o CGI-ju.
CGI je imao svoje faze nastanka, učenja i razvijanja. Dakako da su se pritom pojavljivale anomalije koje danas primjećujemo. Dakako, efekti ovise i o onome tko ih izrađuje – voda, vatra, eksplozije i slični elementi u direktnoj su vezi sa stručnošću osoba i tima koji na njima rade.
Danas brojni stručnjaci koriste primjenu referenci kako bi postigli što bolji dojam stvarnosti na filmskom platnu. Prvo se snimaju i digitalno obrađuju brojni podaci kako bi se saznalo kako što funkcionira u stvarnom svijetu. Temeljem toga stvaraju se spomenute reference, koje se potom koriste s ciljem što preciznijeg dočaravanja stvarnosti. Prvak na tom polju je tvrtka Industrial Light & Magic (ILM), koju je još 1975. godine osnovao George Lucas. Čuvena je po izvrsnom kombiniraju odličnih praktičnih efekata, stručnosti i CGI-ja, zbog čega se njihovi proizvodi doimaju tako stvarno.
Druga strana medalje – Weta efekt
CGI dakle, daje najbolje rezultate kad se kombinira s praktičnim efektima. Gledali ste novog Mad Max: Fury Road? Možemo ga nazvati vizualnim remek-djelom. Za brojne scene mislimo kako su stvarne, a zapravo se radi o kombinaciji CGI-ja i praktičnih efekata uz neke trikove kamere. Jurassic Park je također odličan primjer omjera praktičnih i kompjuterskih efekata kojima se filmska ekipa služila kako bi što vjernije dočarala goleme dinosaure iz prapovijesti. U tim filmovima CGI se, zapravo, koristio tek kad nije bilo drugog izlaza, odnosno za one scene gdje animatronika nije mogla kvalitetno odraditi svoje. Slična je stvar i s filmom Terminator: Sudnji dan, gdje je upotreba CGI-ja bila minimalna, a vizualni dojam je i danas na vrlo visokom nivou.
Postoje, međutim, i situacije u kojima upotreba računalnih efekata kvari dojam s filmskog platna. Izvrstan primjer je film The Mummy Returns ili The Scorpion King, drugi odnosno treći nastavak filma Mumija iz 1999. godine. Ono što se događa na ekranu stručno se naziva Weta efekt. Radi se zapravo o želji autora da prikaže što više detalja sa što manjim budžetom, što zauzvrat obično ima katastrofalne rezultate.
Loše odrađeni kompjuterski efekti, ili čak pretjerana upotreba istih kvare vizualni ugođaj. Teško je naći optimalnu kombinaciju svih filmskih elemenata i od njih sastaviti kvalitetnu cjelinu; svjedoci smo i kako najveći redatelji današnjice pogriješe u omjeru dobrog scenarija, uvjerljive glume, kvalitetne rasvjete, kadrova i svega onoga što nam daje želju da se vežemo dva-tri sata uz određeni film. Nemojmo zato poprijeko gledati CGI na filmu, jer je on tek alat.
