Marsonikon, klapa treća

Slavonski Brod treću je godinu za redom postao središte lokalnog svemira. Zadnjeg dana mjeseca svibnja održana je SF konvencija Marsonikon, sada već tradicionalno okupljanje ljubitelja znanstvene fantastike, fantasyja i horora. Tema ovogodišnjega kona bila je alternativna povijest, ili “što bi bilo da je bilo”.

Uvodno predavanje na tu temu održao je povjesničar Petar Bašić, odmah “na prvu” zaintrigiravši okupljene goste činjenicom da je prvi alternativno-povijesni roman napisan još u starome Rimu. Ovime je privukao pozornost i onih koje je ta tema tek labavo zanimala (pričam iz iskustva, jer sa mnom je u klupama bila moja supruga koja baš ne ljubi SF). Uslijedio je ugledni prevoditelj Marko Fančović, nadovezavši se na predavanje Petra Bašića sa novim informacijama i zanimljivostima iz povijesti.

Ako želite znati što čitati iz tog podžanra, odgovor ima spisateljica Milena Benini: njeno predavanje o ženama u alternativno-povijesnom SF-u (i SF-u općenito) dalo je smjerokaz u koje knjige gurnuti nos. Ovdje sam se našao pomalo zatečenim jer, iako se smatram prilično dobrim poznavateljem tematike (kvragu, pročitao sam nekoliko nebodera SF-a), prepoznao sam tek jednu autoricu od čitavog nabrojanoga niza. Sramota za reć’, a sramota i sve nas općenito jer smo literarni šovinisti, htjeli to priznati ili ne.

SF konvencija ne bi bila potpuna bez ukoričenog SF izričaja u rukama, a domaćini su ovdje zaista jaki. Ivan Lutz je već probio led sa svojim romanom Zovite ju Zemlja (u pripremi je, inače, njegov novi roman), a sada mu se pridružio i Ratko Martinović knjigom Subliminalne poruke. Predstavljen je peti Marsonic, zbirka SF priča koju Brođani lansiraju u nisku Zemljinu orbitu dva puta godišnje. Sav prihod od prodaje namijenjen je stradalima od poplava, pa ako imate 30 kn viška (recimo, odreknete se kutije cigareta sutra ujutro), obratite se ekipi koja stoji iza zbirke na njihovoj Fb stranici i učinite lijepu gestu. Predstavljen je i treći Svemirski brod, fanzin koji u stopu prati svaki Marsonikon.

Osim domaćih, predstavljeni su i drugi literarni uratci: Goran Skrobonja predstavio je svoj Čovek koji je ubio Teslu, a Vladimira Becić promovirala je svoju Orsiu. Algoritam, Hangar 7, Teledisk i Nova stvarnost predstavili su svoja izdanja na štandovima, a bio je i pravi buvljak polovnih knjiga i časopisa, od kojih ste neke mogli kupiti za samo jednu kunu.

Davorin Horak održao je prezentaciju Titana 2 i Nebule, koja je zapravo pokazala sa kojim se silnim problemima suočava domaće izdavaštvo.

Zvijezda večeri bio je poznati bosanski istraživač dr. Semir Osmanagić, koji je donio pregršt novih informacija o bosanskoj Dolini piramida pokraj Visokog. Simpatičan i duhovit, plijenio je pažnju velikog broja prisutnih gledatelja, koji su doslovno jedni drugima stajali na prstima.

Posljednje je predavanje (dupkom pun prostor) pokazalo i problem sa kojim su se organizatori susreli: posjet je tijekom dana bio poprilično slab, upola slabiji u odnosu na prošlu godinu. Razloga je više: akutna besparica (osobno znam nekoliko ljudi koji su zaista željeli doći, ali novaca se nema), nedavne prirodne katastrofe u okolici, slabiji angažman oko promocije konvencije, te još dva(!) festivala koja su se istovremeno održavala u gradu.

Ako tome zbrojimo kako je iste večeri i obližnji trgovački centar slavio šesti rođendan uz privlačan program (besplatne lopte za djecu, besplatan sladoled, besplatan sok, besplatan koncert…), za rezultat ćemo dobiti marsonikonsku jednadžbu u minusu. Ovo, dakako, nije niti kritika niti kukanje – na greškama se uči. Osobno sam oduševljen konvencijom i smatram je boljom od prošlogodišnje (a ta je bila za pet).

Oni koji su iz ovih ili onih razloga ove godine propustili Marsonikon, neka ne naprave istu grešku i sljedeće. Bravo ekipa!