Može li Calvin postojati?

Svi smo do sada dobro upoznati s brojnim Sci-Fi filmovima „Alien“ tematike, ali jeste li već do sada pogledali Life? Ako niste, možda ipak da ne čitate dalje.

Life ili Život Daniela Espinose je samo još jedan u nizu znanstveno-fantastičnih filmova u kojem se antagonisti susreću sa novim oblikom života koji je vrlo agresivan, nasilan i ubilački nastrojen. Da pomalo podsjeća na film Alien, ali ima i neke svoje posebnosti. Kao i u filmu Alien, ljudska posada se nalazi u svemirskoj letjelici, postaji koja je potpuno izolirana, te tako pokušavaju nekako preživjeti dok se bore s novim i opasnim oblikom života.

U Životu, novi oblik izvanzemaljskog života potječe, ni manje ni više, nego upravo s Marsa. Iako radnjom više podsjeća na Aliena, novi oblik života potječe s Marsa, kao u filmu Rat Svjetova.

Izvanzemaljski oblik života došao je u sondi na ISS u uzorku tla koje su uzeli s planeta. No da ne duljimo. Mali komadić života razvija se u vrlo složeni oblik života kojeg posada naziva Calvin. Pitanje je: „Je li moguće da takav oblik života postoji i ima karakteristike kao one prikazane u filmu?“. Raspravimo…

U uzorku s Marsa, posada je pronašla jednostanični oblik života koji je bio potpuno neaktivan, ali s očuvanom jezgrom, citoplazmom, staničnom stjenkom, cilijom i bičevima. Posada je pokušavala raznim metodama oživjeti organizam stimulirajući ga i osiguravajući mu potrebne životne uvjete u kontroliranom laboratoriju. S uvjetima sličnom onim na Zemlji, temperaturi od 20 stupnjeva celzija, dostupnosti kisika, maloj količini glukoze kako bi se stimulirao rast i razvoj, posada reanimira jednostanični organizam koji počinje ponovo živjeti.

U vrlo kratkom vremenskom razdoblju, jednostanični organizam se razvija u višestanični. Posada uočava kako kroz cijeli organizam prolazi električna mreža slična neuronima. Utvrdili su kako svaka stanica Calvina je ujedno i receptor, neuron, a isto tako i mišić. Vrlo neuobičajeno, ali možda i moguće, ipak još ne znamo sve o životu na Zemlji, a kako tek o onome izvan nje.

Calvin u vrlo kratkom roku raste i razvija se, a čak i komunicira i reagira na podražaje svoje okoline. Gotovo kao što to radi i čovjek.

Calvin je počeo poprimati karakteristike vrlo neuobičajenog živog bića. Čak više, čudovišta. Ono što ne ide u prilog njegovoj stvarnosti i postojanju jest upravo njegova veličina. U kratkom roku poprima vrlo velike dimenzije s obzirom na to koliko ima dostupnih izvora hrane i energije. Ti izvori su vrlo mali. Biolog na postaji sigurno Calvinu osigurava male izvore hrane, a on pak vrlo brzo raste i napreduje. To bi moglo sugerirati kako je Calvin sposoban koristiti male unose energije na skroz „nekonvencionalan“ način. To bi moglo imati smisla ako je on osjetljiv na svjetlost. Calvin bi mogao uzimati potrebnu energiju i iz sunčeve svjetlosti kao što su šećeri uz pomoć foto receptora. Nažalost to se nigdje u filmu jasno ne spominje. Barem mi nismo uočili…

Kada Calvin konzumira miša u laboratoriju, jasno vidimo kako se njegova masa i veličina udvostruče čak za četiri do pet puta. Opet se čini pomalo nemoguće. Isto se dogodi kada ubije i prvog člana posade. Iako ga film opisuje kao oblik života za kakav još nismo čuli na Zemlji, ipak film nikako ne objašnjava na koji način Calvin konzumira hranu i koristi je kako bi se tako razvijao nakon svakog „obroka“.

Isto tako, biće je i strašno inteligentno. U vrlo kratkom roku, Calvin emocionalno reagira i lomi ruku znanstveniku koji ga je pokušao stimulirati uz pomoć elektrošokova. Uz pomoć dijela opreme kojom je bio stimuliran, Calvin vrlo uspješno bježi iz kontrolne kutije u kojoj je proučavan. Koristi oruđe i vrlo spretno i brzo donosi odluke. Do tog trenutka uopće nismo vidjeli kako on koristi nekakva oruđa niti kako je učio koristiti nešto slično njima. Od neaktivnog jednostaničnog organizma, on vrlo brzo donosi odluke i koristi oruđe u svojim naumima. Nije za odbaciti kako on već od prije posjeduje znanja i vještine u rješavanju problema. Ali kako je to moguće?

Ovi problemi pomiču granicu biološke vjerodostojnosti. Isto tako oni nisu niti nezamislivi za jedan organizam, a posebice neki koji nije sa ovoga svijeta. No ovaj film vrlo brzo skače s jednoga dijela na drugi. Calvin se vrlo brzo nađe s druge strane sigurnosnih vrata svemirske postaje te se tako nađe u ledenim prostranstvima svemira. Taj prostor bi ga vrlo brzo trebao uništiti. No što se događa?

Ranije smo čuli u filmu kako je to biće ovisno o uvjetima koji vladaju na Zemlji, dakle ovisno je o vodi, kisiku, hrani, energiji i sl. Tu bi mogli pretpostaviti kako njegov organizam funkcionira na nama sličan način. Njegove stanice i tkivo su većinom izgrađeni od vode, te bi tako on mogao postojati u samo posebnim uvjetima gdje vladaju određeni plinovi i tlakovi jer se tako regulira funkcioniranje cjelokupnog mu organizma. S tim na umu, prisjetimo se što se događa živom organizmu pri dodiru s vakuumom svemira. Bez dotoka kisika dolazi do gubitka svijesti i svake kognitivne aktivnosti. Calvinova neurološka komponenta bi tada trebala doživjeti kompletni kolaps. Čovjek koristi hemoglobin prilikom konzumacije kisika, a Calvin bi pak mogao to raditi na neki drugačiji način. Ali bez obzira što on koristi za transport kisika, slabi pritisak svemira sprječava svaku moguću cirkulaciju. To ide i izvan okvira svemira. Vidjeli smo jasno kako Calvin izlazi u svemir bez sigurnosnog odijela. Iako bi on mogao zadržati dah, kako se njegovo tkivo ne raspadne? Kisik nekako mora izaći van… Kakva god se voda nalazila u njegovom tijelu, ona bi tada isparila što bi rezultiralo naticanje mišićnog tkiva. Njegov tlak bi drastično pao, a voda u stanicama bi počela ključati. Otprilike u periodu od dvije minute Calvin bi po svim pravilima trebao umrijeti stravičnom smrću. No budimo realni, ipak je ovo samo još jedan u nizu znanstveno-fantastičnih filmova s prizvukom nekakve jeze.

Koliko god mi razmišljali i mozgali, Calvin po svim pravilima koje danas poznajemo i dobro znamo, ne bi mogao postojati…