Ljubitelji originalnih Zvjezdanih Staza sigurno nisu zaboravili klasičnu epizodu “Balance of Terror” u kojoj po prvi puta imamo prilike vidjeti misteriozne Romulance, rasu sa kojom je Zemlja sredinom 22. stoljeća vodila krvav, no vrlo nekonvencionalan rat.
Spock nam u toj epizodi govori o primitivnim svemirskim brodovima naoružanim nuklearnim bojevim glavama te o neprijatelju koji je tijekom cijelog rata ostao u sjeni, nikad ne pokazavši lice. Nisu tada Zemljani znali da su Romulanci zapravo potomci Vulkanaca koji su dva tisućljeća ranije napustili matični planet i izgradili moćan imperij svjetlosnim godinama daleko od svog starog doma. Imperij temeljen na militarističkim idejama i agresivnoj, ekspanzionističkoj politici ubrzo je u čovječanstvu prepoznao prijetnju. Ostalo je povijest, a dio te povijesti obrađen je u romanu iz naslova, na momente vrlo uspješno, a na momente nešto manje.
“Beneath the Raptors Wing” potpisuje Michael A. Martin (autor već spominjan u ranijim recenzima), ovoga puta bez svog dugogodišnjeg suautora Andya Mangelsa, čiji nam izostanak nije obrazložen. No Mangelsovo izbivanje nije dramatično utjecalo na ovaj roman, koji svojom kvalitetom bitnije ne odskače od prethodna dva.
Ipak, sama radnja drugačije je strukturirana od one u prethodnicima, jer dok su isti bili fokusirani prvenstveno na glavne junake (Archer, T’Pol, Trip) i njihove osobne priče i avanture, ovaj roman više teži epskoj grandioznosti.
Kroz osamdeset i pet poglavlja tako je prodefilirao čitav niz raznovrsnih likova, od raznih kapetana i posada, preko političara (kako zemaljskih, tako i izvanzemaljskih), operativaca vulkanskog V’Shara, romulanskog Tal Shiara ili zemaljskog Odjela 31, pa sve do novinara (preciznije “novinarki”) čiji su ratni izvještaji romanu davali određen dokumentaristički štih. No ta novinarska poglavlja često su samo usporavala radnju. Primjerice, dva ili tri poglavlja koja prate reporterku Gannet Brooks (poznatu iz serije) na zadatku u jednoj od marsovskih kolonija spadaju među one potpuno nepotrebne dijelove knjige. Uštedijelo bi se tu na papiru i tinti da su ti dijelovi jednostavno preskočeni. Pokušaj autora da dočara klimu među civilnim stanovništvom uoči i usred rata (strepnja, gnjev, panika) mogao je i bolje ispasti.
No zamjerke ne ostaju samo na povremenoj sporosti radnje. Gro problema zapravo proizlazi iz kanonskih restrikcija. Na trenutke se čini da je autoru sam kanon važniji od smisla i razuma, tj. smišljaju se isforsirana opravdanja za neke ideje koje sežu još iz originalne serije, a koje, gledano iz današnje perspektive djeluju smiješno, dijelom i apsurdno.
Na primjer, uporaba nuklearnog oružja pored mnogo naprednijeg anti-materijskog, samo zato jer je u TOS-u ono spomenuto. U TOS-u je također rečeno kako ni jedan Zemljanin nikad nije vidio Romulanca, nit je znao za genetsku vezu Romulanaca i Vulkanaca, pa je, u skladu s time u knjizi vođeno računa o tome da se Romulanci u borbi prsa o prsa s ljudima pojavljuju isključivo noseći one sjajne kacige koje skrivaju njihova prepoznatljiva fizička obilježja. Martin je tom problemu zapravo vrlo vješto doskočio, no ako se uzme u obzir da je u filmu JJ Abramsa cijeli misterij romulanskog identiteta jednostavno zanemaren, postavlja se pitanje koliko su ove restrikcije zbilja nužne. Istina, Martin je na knjizi već radio punom parom kad je Star Trek XI u svibnju stigao u kina.
No slijepo poštivanje kanona ide u još veće ekstreme. Negdje u procesu osmišljavanja ove knjige urednica Margaret Clark i Mike Martin odlučili su odgovoriti na pitanje zbog čega brodovi u TOS-u (23. st.) izgledaju mnogo primitivnije od onih iz 22. stoljeća. Naime, Zvjedana Flota u knjizi odlučuje svoje brodove “ogoliti” kako bi bili imuni na romulanski sustav daljinskog preuzimanja kontrole nad neprijateljskom brodovima. U redu, ima smisla, no zbog čega su odlučili poružniti interijere tih istih brodova (u knjizi je to “poružnjivanje” izrijekom spomenuto)? To je ipak, složit ćete se, malo isforsirano.
Epizoda “Balance of Terror” spominje zemaljsko-romulanski rat, tj. nigdje se ne spominje nikakva planetarna koalicija. I tom problemu je doskočeno, tako da do kraja knjige Vulkanci, Telariti i Andorijanci Zemlju ostave na cjedilu. Ne zato jer nisu voljni ratovati (iako je kod Vulkanaca i njihov rigidni pacifizam faktor), već zbog spomenutog romulanskog sustava daljinskog kontroliranja neprijateljskih brodova koristeći nekakav oblik trojanskog konja. Na taj su sustav jedino primitivni zemaljski brodovi imuni, no zašto onda Romulanci gube vrijeme sa Zemljanima kad već imaju toliku stratešku nadmoć nad ostalim neprijateljima? Heh, tko će ga znati.
No dosta o zamjerkama, ispast će da je roman potpuni promašaj, što ni izbliza nije slučaj. Vrijedi ga pročitati, ako zbog ničeg drugog, onda zbog omiljenih likova u čijim smo zgodama uživali u svega četiri televizijske sezone, od planiranih sedam.
Lik Jonathana Archera u knjizi ne doživi nekakvu značajnu transformaciju nit išta slično, no njegov image među ostatkom posade uvelike je narušen neuspjelim spašavanem teretnjaka Kobayashi Maru, opisanog u prethodnom romanu. Narušen do te mjere, da Enterprise ostane bez svog kormilara Mayweathera koji odlazi sa broda razočaran u svog kapetana i nekadašnjeg idola. No teško da će Travis ikome faliti, s obzirom na to da u seriji nikad nije bio mnogo više od statista (krivnjom scenarista koji nisu znali što s njim).
Pustolovine Enterpriseovog strojara na tajnom zadatku, Tripa Tuckera, ponovno su najzanimljiviji dio ove priče. Nakon neuspjele misije na Romulusu, Trip završi na Vulkanu nakon što se uz blagoslov Odjela 31 pridruži vulkanskoj tajnoj službi V’shar u misiji razotkrivanja romulanskih spletki. Kasnije mu se pridruži i T’Pol koju Archer šalje na Vulkan ne bi li nagovorila premijerku T’Pau da vrati Vulkan u rat.
Tu bi ljubitelji romantike trebali doći na svoje, s obzirom da je Tripu i T’Pol pred kraj knjige posvećeno cijelo jedno vruće poglavlje. Nema tu previše patetike, za razliku od prethodnog romana u kojem se naši heroji ponašaju kao napaljeni pubertetlije. No svaka dobra ratna priča mora imati i dobru romantičnu komponentu. U krajnjoj liniji, što bi jedan Dominijski rat (DS9) bio bez Worfa i Dax, ili pak BSG bez Adame i Roslin…
Kad se sve zbroji, pozitivni atributi ipak značajno nadmašuju negativne, pa topla preporuka ni ovoga puta ne izostaje.
Do izlaska slijedeće knjige iz serijala proći će, nažalost, još dosta vremena. Naime, izdavačka kuća Simon & Schuster u najavu Star Trek knjiga za slijedeću godinu nije uvrstila Enteprise, pa nastavak možemo očekivati najranije 2011. No bit će zato drugih Star Trek romana, kad nam već ne daju neku novu seriju…
Originalni naslov: Star Trek Enterprise: The Romulan War – “Beneath the Raptors Wing”
Autor: Michael A. Martin
Izdavač: Pocket Books (Simon & Schuster), SAD, 2009.
