Star Trek: Generations (1994.)

Kada je 1994. superpopularna serija The Next Generation zaključena finalnom (duplom) epizodom All Good Things…, bilo je jasno da ova priča nije u potpunosti gotova. Glad fanova za novim pustolovinama Enterprisea-D morala je biti zadovoljena, a film je bio idealno (i jedino moguće) rješenje. Tada je nekome iz Paramounta sinula luda ideja, da se fanovima pokloni film u kojem će se dva legendarna Enterprisea pojaviti bok uz bok. Međutim bilo je nemoguće okupiti čitavu TOS-ovu ekipu, pa se Paramount odlučio za malo drugačiju verziju, u kojoj naglasak nije stavljen na susret dviju posada, već dvaju kapetana.

Dakako, to bi bilo posve neizvedivo bez nekakve vremenske anomalije, a kako su crvotočine postale već malo zastarjele, scenaristi su izmislili “temporalni neksus”, svemirski fenomen unutar kojega vrijeme nema značenja, a pojednici koji su se našli u neksusu mogu izići u bilo koju točku u vremenu i prostoru. No, tko je jednom stigao u neksus, izlaziti ne želi, jer se u njemu (prividno) ostvaruju sve želje i fantazije.

Režije se prihvatio malo poznati David Carson, redatelj koji iza sebe nije imao značajnijih holivudskih filmova, ali je zato imao iskustvo kao redatelj mnogih TV serija, među kojima su i Život na sjeveru, Beverly Hills (ovo drugo mu baš i ne ide u prilog), Od Zemlje do Mjeseca te nekih epizoda TNG-a i Deep Space 9, među kojima je i The Emissary (DS9-ov pilot, da ne bude zabune).

Radnja

Film počinje porinućem broda Enterprise B, kojem kao počasni gosti prisustvuju James T. Kirk, Montgomery Scott i Pavel Čekov. Nedugo nakon izlaska iz doka, Enterprise prima poziv za pomoć s El-Aurianskog broda zahvaćenog u nekakvu energetsku vrpcu. Enterprise spašava većinu El–Aurianaca, ali pritom gubi Kirka koji nestaje zahvaćen ovom vrpcom. Radnja se tada seli u 24. stoljeće, točnije na holodek Enterprisea–D na kojem Worf biva svečano promaknut u kapetana korvete (Lieutenant Commander).

Enterprise-B pred porinuće (Credit: Paramount)

Picard tada prima uznemirujuću osobnu poruku, ali o njoj s nikim ne govori. U međuvremenu, Data i La Forge isprobavaju čip za emocije, što ga je izradio Datin tvorac dr. Noonien Soong, a koji bi Dati omogućio da iskusi čitav niz ljudskih emocija. Enterprise se zatim odaziva na poziv upomoć što ga je poslao opservatorij Amargosa. Na njemu posada nalazi dva mrtva Romulanca i petero ljudi koji su preživjeli brutalan napad na opservatorij. Među preživjelima je i dr. Tolian Soran, zapravo El-Aurianac, koji kasnije, pred preplašenim Datom otima La Forgea i odvodi ga na prikriveni klingonski brod.

Na Enterpriseu, Picard otkriva da je Soran jedan od El-Aurianaca koji su preživjeli incident u kojem je poginuo James T. Kirk. Otkriva i da je s njim bila Guinan, koja mu objašnjava što je to Neksus i Soranovu opsesiju povratkom u isti. Daljnjom istragom, posada saznaje kako Soran namjerava uništiti Sunce u sistemu Veridian, kako bi energetska vrpca prošla kroz planet Veridian III. On bi time dospio u toliko željeni Neksus, no posljedice bi bile katastrofalne – lokalna civilizacija bila bi zbrisana. Picard pokušava nadmudriti Sorana i spasiti LaForgea, no El-Aurianac ima aduta u rukavu…

Opći dojam

Kako snimiti dobar Star Trek film, čija je svrha jedino povezivanje dviju generacija, a čiji je scenarij zapravo podobniji za jednu duplu epizodu TNG serijala nego za igrani film? Na to nam pitanje redatelj David Carson nije ponudio zadovoljavajući odgovor, dapače, Generations i nalikuje dvostrukoj epizodi, a ne filmu. Cijela priča o nekakvom neksusu djeluje prilično nategnuto, čak i djetinjasto, a kad se k tomu doda i nekakav ludi znanstvenik, stvari se potpuno otimaju kontroli, a film se počinje pretvarati u niz klišeja.

U sivilu Generationsa našla se i poneka svijetla točka, a to je ovdje zasigurno Data, kojem probleme zadaje emocijski čip. Njegovo prvotno nesnalaženje među novootkrivenim emocjama prikazano je dosta solidno, iako se ta tema mogla mnogo bolje obraditi. Ono što zabrinjava je činjenica da niti jednom glumcu, pa čak ni majstorskom dvojcu Stewart – McDowell (izvanredan u Kubrickovoj Paklenoj naranči), nije dano dovoljno prostora za dokazivanje glumačkog talenta.

Kako je to bilo u mnogim TNG epizodama, tako i sada Guinan (Goldberg) ima značajnu ulogu, a poznata oskarovka je kao i uvijek na visini. šteta je jedino što joj Berman, Moore i Braga nisu dali više vremena u filmu.

Vizualni dojam što ga Generations ostavlja na gledatelja je solidan, prizori koji prikazuju Shatnera i Stewarta u neksusu djeluju vrlo atraktivno, a i svemirske su bitke impresivne.

Susret dva mitska kapetana glavna je okosnica filma (Credit: Paramount)

Zaključak

U sedmoj umjetnosti općenito postoji nekoliko skupina filmova:
1. U prvi plan se stavlja radnja, a specijalni efekti su izvedeni u službi iste (Kubrickova 2001. Odiseja u svemiru)
2. Radnja je u službi specijalnih efekata, dakle scenarij je napisan samo da bi akcijske sekvence bile nečim povezane (Karakteristično za filmove o Jamesu Bondu i filmove Johna Wooa)
3. Cijeli naglasak je stavljen na glumačke izvedbe i dijalog, a ni radnja, kao ni efekti (kojih možda ni nema), nemaju pretjeranu važnost (karakteristično za art-filmove tipa Trgovci Kevina Smitha)
4. U filmu nema zanimljive radnje, niti kvalitetnih specijalnih efekata, niti dobrih dijaloga i glumačkih izvedbi (karakteristično za hrvatske filmove).

No Star Trek: Generations se ne može svrstati ni u jednu od ove četiri skupine, dapače, kako sam i prije naveo, snimljen je samo kako bismo vidjeli Kirka i Picarda na istom mjestu. Svi drugi aspekti radnje, čak i Soranova opsesija neksusom, ugurani su na silu kako bi se u filmu nešto događalo. Mislim da nisam jedini koji je od filmskog debija TNG-ove ekipe očekivao više, zapravo, mnogo više.

Ocjena: 4/10

Uloge: Patrick Stewart, Jonathan Frakes, Brent Spiner, LeVar Burton, Michael Dorn, Gates McFadden, Marina Sirtis, William Shatner, James Doohan, Walter Koenig, Alan Ruck, Whoopi Goldberg, Malcom McDowell
Scenografija: Herman F. Zimmerman
Kostimografija: Robert Blackman
Montaža: Peter E. Berger
Glazba: Dennis McCarthy
Fotografija: John A. Alonzo
Scenarij: Brannon Braga & Ronald D. Moore (sinopsis: Rick Berman, Brannon Braga & Ronald D. Moore)
Režija: David Carson
Trajanje: 118 minuta
Proizvodnja: Paramount, SAD, 1994.