‘Star Trek: Picard’ – osvrt na seriju

Five card stud, nothing wild. And the sky’s the limit. Tu je priča stala prije gotovo tri desetljeća, da bi novo dijeljenje dočekalo dvojicu koji su tada sjedili za pokeraškim stolom. Jean-Luc Picard, proslavljeni kapetan Zvjezdane flote, sada je umirovljeni admiral. Zapovjednik Data, nekoć znanstveni časnik na Enterpriseu, mrtav je gotovo dvadeset godina. Puno je vremena prošlo, puno se toga promijenilo, a u kolikoj mjeri reći će nam “Star Trek: Picard”. Vratio se legendarni kapetan kojeg, pokazat će se, muči puno toga iz naizgled savršene karijere.

Više sa SFC-a: Najbolje epizode treće sezone TNG-a

Nova serija cilja na nostalgiju za onom starom, eto toliko je utjecajan “The Next Generation“ među fanovima. Budući da se od stare slave ne živi, dodani su i novi elementi, koji su, zapravo, nositelji priče. Lik Picarda ovdje služi kao poveznica između novog i starog Treka, jer novi filmovi i serijali nikako da stvore fanovsku bazu i zažive u kolektivnom sjećanju kao njihovi prethodnici. Osim Date, tu je još niz spominjanja i pojavljivanja stare škole. Neke likove i predmete odmah ćete prepoznati, dok će za druge biti potrebno malo više kopanja po sjećanju. Nostalgija je, srećom, nenametljiva i ima je u tolikoj mjeri da začini priču, ali ne i da zaguši radnju. O samoj ću radnji pokušati reći dovoljno da predstavim seriju, a istovremeno izostavim spoilere kojim bih ju potpuno razotkrio.

Na valovima nostalgije

Uvodna epizoda, “Remembrance”, imala je složen zadatak – uskladiti teško breme Picardove ostavštine s radnjom koja će biti okosnica cijelog serijala. Prvi dio slagalice sjeo je na svoje mjesto, jer Patrick Stewart dobio je godine, ali nije izgubio ništa od dinamike i pojave na ekranu. I dalje je snažan lik i trajna moralna vertikala Zvjezdane flote, organizacije koja je u međuvremenu izgubila ponešto od svoga sjaja. Umirovljeni Picard vratio se kući u Francusku, gdje naizgled uživa u mirovini. Društvo mu pravi vjerni pas Broj Jedan te Romulanci Laris i Zhaban. Dvoje bivših pripadnika zlokobne organizacije Tal Shiar vjerojatno će imati bitnu ulogu u seriji, no to je tek za vidjeti. Idila francuskoga juga i vinogradi okupani suncem Picardu nisu dovoljni da smiri dušu, jer ga često proganjaju noćne more. U njima je uglavnom gore spomenuti Data, čiju pogibiju u bitci s romulanskim Scimitarom Picard još uvijek ne može preboljeti. Smatra da je on trebao umrijeti, jer je kapetan taj koji se žrtvuje za svoj brod.

Sljedeća bitna poveznica je ispreplitanje originalne i tzv. Kelvin vremenske linije, u kojoj je uništen planet Romulus. Ista ga je sudbina zadesila i ovdje, uz nijansu da je gubitak stoljetnog suparnika imao neočekivane, vrlo pogubne posljedice i po Ujedinjenu Federaciju Planeta. Federacija je, naime, organizirala golemu operaciju spašavanja na čelu s Picardom, kako bi se spasila populacija Romulusa. No flota koja je trebala izvesti evakuaciju uništena je još dok je bila u brodogradilištu u, na prvi pogled, ničim izazvanoj diverziji koju su izveli Flotini vlastiti androidi. Devastacija brodova dovodi cijelu operaciju u pitanje, a ne pomažu niti nemiri unutar same Federacije, čiji su brojni svjetovi nezadovoljni pružanjem slamke spasa zakletom neprijatelju. Politički pritisak čini svoje i Romulanci ostaju sami. Nebrojeni milijuni stradavaju. Picard, duboko pogođen otkazivanjem operacije spašavanja, napušta Flotu što izaziva prvu od, kako stvari stoje, niza pukotina na do tada ulaštenom oklopu nepogrešivog vojskovođe.

Nova bitka protiv starih neprijatelja

Sve što je uvodna epizoda trebala objasniti, rečeno je kroz Picardov intervju s novinarkom, zamišljen kako bi nam se kroz nekoliko metronomskih pitanje-odgovor minuta dalo do znanja što se sve događalo od završne scene filma “Nemesis” do danas. Kroz razgovor s agresivnom sugovornicom oklop se ljušti sloj po sloj, kako bi se napokon razotkrio tek ogorčeni i od svih napušteni starac. Sada, kada u Picarda imamo motiv da mijenja nepravdu, red je da se predstave negativci serije. Mada se činilo kako se uništenjem Romulusa Federacija riješila najopasnijeg suparnika u dva kvadranta, stvarnost je drugačija. Romulanci i dalje kuju zavjere, a ovog se puta čini kako su otišli toliko daleko i toliko duboko zavukli svoje krtice da će im Federacija, naivno zagledana u vlastite probleme, sama pasti u krilo. Sjetimo se, upravo je Picard imao intenzivne susrete s ovom vrstom (TNG: The Neutral Zone, Unification, The Enemy, Redemption, Nemesis, spomenut ću samo neke kojih se trenutno mogu sjetiti), tako da je novo hvatanje ukoštac s Romulancima zapravo očekivano. Nadalje, ostaci romulanske flote zaposjeli su napuštenu Borgovu kocku, koja je nakon bitke kod Sektora 001 besciljno plutala svemirom. Prebacivši centar svoje (sada ozbiljno nagrižene) moći u središte alfa kvadranta, Romulancima niti ne preostaje drugo, nego kroz špijunažu izvući čim više koristi. Koliki je njihov utjecaj najbolje će osjetiti djevojka imenom Dahj, koja će, ništa ne sluteći, uvući Picarda u zavjeru koja će zaljuljati temelje Federacije.

Uvod je dobro odradio svoje: upoznali smo glavne likove, osnovni pravac radnje i jasno je tko iza svega stoji. S druge strane, ostaju krupne rupe i nelogičnosti – zašto bi, pobogu, Federacija napustila Borgovu kocku, pravi Eldorado Borgove tehnologije? Još gore, prepustila ga je vrsti s kojom je do samo pred par godina prijetio opći rat. Čini mi se da je kocka tu samo kao lijep podsjetnik na odličan film (“The First Contact”). Isto tako, otkud Romulanci baš u Federacijskom dvorištu i u tolikom broju, kad im je baš Federacija okrenula leđa i ostavila da izginu k’o mušice? Još se jedna stvar može razlučiti, a to je slaba sigurnosna situacija u Federaciji. Ako ti netko reprogramira kompletan radni pogon ključnog brodogradilišta i onda ga temeljito uništi, to za rezultat ima organizacijski potres od vrha do dna. Način na koji je cijeli incident predstavljen ne ostavlja dojam debakla i katastrofe, nego prije da je prolivena šalica čaja. Earl Grey, bez kofeina.

Quo Vadis, Star Trek?

Jedan od stupova Star Treka jest (ili je barem često bila) kritika aktualnog stanja u društvu. “ST: Picard” ovu zadaću ozbiljno shvaća, tematski obuhvaćajući aktualne svjetske krize. Izbjeglice napuštene od svih, bez doma i bez nade. Velike države i nacije koje se polako okreću same sebi, ne mareći za druge niti za posljedice vlastitih lakomislenih djela. Mada je kronometar na 25. stoljeću, “ST: Picard” zapravo pokazuje Bliski istok, Brexit i Sjedinjene Države kakve su danas te svakog od nas kakvi ćemo biti sutra. Picard nam to lijepo ilustrira kroz razgovor u Flotinom zapovjedništvu, gdje ga admiralica Clancy gotovo sa sažaljenjem ispraća kad je tražio pomoć i poručuje da se više ne vraća. Njegovo je vrijeme prošlo.

“Star Trek: Picard” nije vrhunska serija. To je serija koju iznad vode drži odličan glumac i naznake da bi je razvoj radnje mogao pogurnuti u zvijezde. Za sada je tek skup lijepih trenutaka koje će rado pratiti stari fanovi. Nova generacija (nenamjerna igra riječi) malo će se teže snaći, jer se bez dubljeg poznavanja Star Treka ne može znati kakva je ono zelena kocka niti zašto se onaj našminkani tip pojavljuje u prvim scenama, da bi kasnije potpuno nestao. Imamo sigurne, već zakaparene dvije sezone, do tada ćemo itekako znati hoće li uspjeti ovaj novi Picardov manevar.