(stranica 8, od epizode sedme sezone prve)
Kamo god pao onaj zarez, uvijek će postojati igra. Igramo se svaki dan pri odlasku na posao, igramo se na burzi, igramo se unošenjem svakojake hrane, igramo se gledajući glupe programe na ekranima i po nekoliko sati dnevno. Tu su i one druge igre, naravno. Igre za prevlast nad boljim položajem u vozilu gradskog prijevoza, među supružnicima, u borbi za vlasništvo ili čak nasljedstvo. Pa ipak, dok boravimo u “civiliziranom” društvu stalno si tepamo kako oni krajnji ishodi nisu u pravilima igre. Pa ipak, ponekad se desi da se sve te igre ujedine, zbroje, a svaki ishod navede sve ostale u krajnost. Ponekad igra postane veća od života jer, kao što je nečiji tata rekao, svi smo mi nebitni – na kraju ostaje samo obiteljsko ime, protezalo se ono u tisućljetnu dinastiju ili tek povijesnu znamenitost.
U svakoj igri postoji trenutak u kojem se ishod prelama. Bilo da neuspješno ubojstvo razljuti nekog, bilo da se vojske počnu koturati po karti, bilo da zatvorenici koji su trebali biti korišteni tijekom pregovora – otiđu, a prodaja robe na tržnici pruži sasvim novu priliku. Štoviše, igrači često osjećaju da ulaze u područje odluke – ali rijetko kada se zaustave i o svemu promisle. Čemu riskirati ako se već nalazite u boljoj poziciji? Čemu riskirati uopće? Zašto ustrajati na apsolutnim ishodima – potjerana u kut, druga strana bi mogla divlje reagirati i nadvladati vas. Ujedno, sada već u području u kojem sve određuje ishod, mnogi se jednostavno ne snađu, a ono što predstavljaju ostane pometeno.
Novi se igrač sprema uči u Igru prijestolja. Treći i po starosti srednji Baratheon, Stannis. Osobnosti poput jastoga, sasvim nenadano bi mogao stvoriti prevagu. Za vremena pobune žilavo je držao kulu i utvrdu Kraj oluja, odupirao se navalama Targaryena i njihovih snaga. Sada ga nema niti blizu “gnijezda guja” Kraljeva Pristana – njegova reakcija na metropolu bila bi slična onoj Neda Starka, iako sa drugačijim posljedicama. Razlog zašto Stannisa Baratheona nema ondje je taj što on važe i čeka, ne ulazi u područje odluke u Igri u kojoj nema snažniju ruku. On ne dolazi iz razloga koje Sir Barristan Selmy upravo proživljava – u kojima Kraljeva riječ ne vrijedi ni papira na kojem je ispisana, a onaj koji bi najviše trebao poštovati kraljevu riječ – Kraljeva Desnica – mijenja iste kako bi zadovoljio svoje viđenje pravde.
Kamo god pao onaj zarez, uvijek će postojati igra. Jednom kada je zaigrate, valja vam očekivati sve moguće ishode, jer, kao što je jednom rekao sasvim drugi stanovnik sasvim drugog svijeta: “Baš kao i ti, čovječe. Ja imam sačmaricu. Ti imaš poslovnu torbu. Sve je to dio igre.”
Baš kao i niže navedeni obavezni komentari: OtakuAssemble, ThinkHero, Thronecast, Tweetovi!
