Odbrojavanje je završeno, iščekivanje okončano, sve su karte napokon na stolu, Zvjezdane staze su se vratile!
“Samo je jedan William Shatner…” “DeForrest Kelley je jedan jedini Bones…” “Kako onaj tamo neki iz Heroja može glumit’ Spocka?”
Pa zatim: “Kakvi su to pobogu nosači motora..?” “Zašto most Enterprisea izgleda kao Appleova prodavaonica?” “Uvijek gledajte u budućnost, ne u prošlost…” “Enterprise izgrađen na Zemlji, umjesto u orbiti?” “KIRK VOZI AUTO S MJENJAČEM? SVETOGRÐE!!!”
Ovakvih smo se komentara u posljednjih godinu dana naslušali sa svih strana. Trekijevski puritanci (čitaj: podrumaši) kao da su jedva čekali povod za pljuvanje nadolazećeg reboota Zvjezdanih staza – internetski forumi, među njima i oni domaći, vrvili su žučnim prepucavanjima o kanonu, svetosti i nepovrjedivosti istog i smrti Star Treka kakvog znamo i volimo.
Jedan od mnogobrojnih promotivnih postera za film
No vijest za one koji nisu čuli ili im se lampica nije upalila na vrijeme – taj Trek o kojem oni pričaju umro je 13. svibnja 2005. sa onom mizernom oproštajkom ofucanog dvojca Berman/Braga (tzv. “finale” serije Enterprise). Svi se također sjećamo kakav je komercijalni debakl doživio Nemesis, posljednji igrani film iz Bermanove ere koji i nije bio toliko loš, no ruku na srce, spadao je u kategoriju “već viđeno.”
Zvjezdane staze su počele gubiti publiku još za vrijeme serije Deep Space 9, a mainstream status zaslužen u slavnoj eri Sljedeće generacije potpuno je iščeznuo je nakon sedam sezona Voyagera. Već je tada i pticama na grani bilo jasno – franšiza je na izdisaju, a glavni producenti Rick Berman i Brannon Braga je guše i ubijaju svojim recikliranjem uslijed općeg manjka vizije.
I kada se činilo da je smrt nastupila i da do uskrsnuća neće doći tako skoro, pojavio se dvojac Roberto Orci i Alex Kurtzman sa svježom idejom i vizijom kako od Zvjezdanih staza napraviti spektakl. Svog prijatelja, J.J. Abramsa uvjerili su da se prihvati režije i produkcije, a svojim hrabrim (donekle i drskim) scenarijem zaslužili Paramountov blagoslov. Blagoslov i 150 milijuna dolara.
Reboot ili ne, pitanje je koje se povlačilo među fanovima od dana kada je najavljen povratak Kirka, Spocka i ostale ekipe iz Originalne serije. Odgovor je: i da i ne. “Ne” zbog toga jer film koristi čitav postojeći kanon kao podlogu, a “da” zbog toga što se radnja zbiva u alternativnoj stvarnosti u kojoj sve izgleda drugačije, a i sve se događa na drugi način.
Nero (Eric Bana), glavni negativac filma
A čitav taj novi, alternativni vremenski pravac nastaje kada se Nero (Eric Bana), Romulanac iz Picardovog 24. stoljeća, slučajno vrati u prošlost i uništi USS Kelvin, brod na kojem je služio George Kirk, otac legendarnog Jamesa. T. Kirka. Mladi Kirk tako je bio osuđen na odrastanje bez oca, te stoga i na znatno drugačiji životni put. Kirk kojeg upoznajemo pri početku filma gnjevni je, buntovni mladić sklon sukobima, no ništa manje inteligentan i samouvjeren od onog izvornog.
S druge strane, Spockovo je djetinjstvo vjerojatno vrlo slično, ako ne istovjetno onome izvornoga Spocka. Problemi i predrasude na koje nailazi zbog svojeg miješanog, ljudsko-vulkanskog porijekla prate ga do dana kada odbije krenuti na Vulkansku akademiju znanosti i odluči pristupiti Zvjezdanoj floti.
Strip Countdown koji je svojevrsan uvod u priču oko Nera
Zachary Quinto dobio je ulogu Spocka prvenstveno zbog fizičke sličnosti sa Leonardom Nimoyem, no njegova izvedba je prvoklasna. On je Spock, to ni u jednom trenutku nije upitno. Njegov unutarnji sukob između ljudskih emocija i vulkanske discipline dočaran je sjajno. Mirna vanjština, odlučnost, arogancija ali i povremena nesigurnost, sve je tu. Čak i ono legendarno Nimoyevo podizanje jedne obrve.
Karl Urban fizički ne sliči mnogo pokojnom DeForestu Kelleyu, ali dobri stari Bones je također tu. Njegov cinizam, južnjački naglasak, slabi živci, gramzljivost, sve je to Urban sjajno svladao, a da pritom ne djeluje kao običan imitator. Za razliku od njega, mladi Anton Yelchin na trenutke djeluje kao da oponaša Čehova umjesto da ga glumi, no preko toga se lako prijeđe. Zoe Saldana i John Cho ne dijele mnogo toga sa Nichelle Nichols i Georgeom Takeijem osim fizičkih osobina, no sasvim zadovoljavaju kao Uhura i Sulu.
Leonard Nimoy kao Spock iz budućnosti
Simon Pegg je bitno drukčiji od Jamesa Doohana, očito po izgledu, ali i po pristupu. Doohanov Scotty bio je povremeno izvor humora, ali Peggov komičarski talent pretvara ovog legendarnog strojara u vrlo zabavnog i otkačenog ekscentrika.
Bruce Greenwood (kapetan Christopher Pike) ima sve što tražimo od jednog kapetana Enterprisea – samopouzdanje, autoritet, nastup koji ulijeva povjerenje. Njegov Christopher Pike je izvrstan, kompletan lik. Šteta samo što nema nešto veću minutažu. Isto vrijedi i za negativca Nera, koji osim od relativno male minutaže pati i od nedovoljno istražene pozadine i motivacije, zbog čega na kraju ispada prilično dvodimenzionalan. Četverodijelni prequel strip Countdown dublje ulazi u detalje, no bilo bi bolje da su ti detalji viđeni na ekranu.
Chrisa Pinea i njegovog Kirka namjerno smo ostavili za kraj analize likova. Pine nije Shatner. Ne izgleda kao Shatner i ne zvuči kao Shatner. No zbog toga Pine nije ništa manje Kirk od Shatnera. Dapače, ovaj dvadesetosmogodišnjak iz Los Angelesa apsolutno je maestralan kao James Tiberius Kirk. On je doslovno od Shatnera uzeo lik Kirka i učinio ga svojim, tako da je u njega unio svo samopouzdanje, intelekt, lukavost, bahatost i šarm, izbjegavši pri tome bilo kakav oblik oponašanja. On jednostavno jest Kirk, točka.[one_third]
Vizualna strana filma, od specijalnih efekata do kinemato- grafije, nadilazi gotovo sve dosad viđeno na velikom ekranu.
[/one_third]Radnja filma nije bogzna što. U 24. stoljeću zvijezda zvana Hobus postala je supernova, no vrlo atipična. Stari Spock (Leonard Nimoy) uspio je pomoću tzv. “crvene materije” stvoriti singularnost (crnu rupu) koja je progutala zvijezdu, no prekasno za spas Romulusa koji biva uništen njenom eksplozijom. Romulanski rudar Nero, kapetan broda Narada, za uništenje svog planeta krivi Spocka i Federaciju, te kreće u osvetnički pohod, no upada u crnu rupu, zajedno sa Spockom i završava u 23. stoljeću.
Film se ne oslanja na zaplet, on je više upotrijebljen kao sredstvo da se likovi dovedu tamo gdje im je mjesto – na Enterprise. Gledatelje bi mogla smetati činjenica što oni malo prebrzo prelaze put od kadeta do časnika, no njihovo ponašanje u kriznoj situaciji (prvenstveno Kirkovo preuzimanje komande nad brodom) donekle opravdava ovakav razvoj. No ipak, malo je teško za povjerovati da bi jedna skupina neiskusnih kadeta mogla samo tako dobiti vlastiti brod, pa makar se i radilo o alternativnoj stvarnosti.
Vizualna strana filma, od specijalnih efekata do kinematografije, nadilazi gotovo sve dosad viđeno na velikom ekranu. Efekti su senzacionalni, realistični, a kamera dinamična i živa. Pretjerano korištenje efekta “lens flare” doduše zna iritirati (to su oni bljesci koji inače nastaju refleksijom svjetlosti između unutarnjih dijelova leće, a odlika je slabijih objektiva i nastoji ga se izbjeći).
Film Zvjezdane staze (2009.) apsolutno vrvi akcijskim scenama
Akcija je apsolutno spektakularna; u Zvjezdanim stazama nikad dosad ništa slično nije viđeno. Nije ni čudo s obzirom na najveći budžet kojeg je Trek ikad vidio – već spomenutih 150 milijuna dolara (usporedbe radi, Nemesis je koštao “svega” 60 mil. USD). Jednom ljubitelju znanstvene fantastike gledanje ovog filma moralo bi predstavljati pravo zadovoljstvo, baš kao i “slušanje.” Za fenomenalne zvučne efekte pobrinuo se veteran Ratova zvijezda Ben Burtt, a za solidni soundtrack dugogodišnji Abramsov suradnik Michael Giacchino. Nije to ni blizu velikana Trek glazbe Jerryja Goldsmitha ili Jamesa Hornera (pa ni Dennisa McCarthyja i Cliffa Eidelmana), ali daleko je od lošeg.
Za kraj, jedna mala primjedba. Promaklo mi je ime prevoditelja na odjavnoj špici, ali ovo treba reći – prijevod je sramotan. Prevesti nadimak “Bones” kao “Kostolomac” može samo netko tko nema pojma o pojmu, a ponajmanje o Zvjezdanim stazama. Tražiti od prevoditelja da bude stručnjak za “technobabble” bilo bi suludo, ali zar je previše od jednog prevoditelja očekivati barem minimum informiranosti? Ah, ništa novo, barem nisu USS Enterprise prekrstili u “USS Poduhvat” ili nešto slično… (U međuvremenu smo kontaktirali prevoditelja Tomislava Mihalića koji je radio na ovom filmu i koji nam je vrlo opširno opravdao svoje prevoditeljske odabire te smo odradili vrlo opširan trodijelni intervju s njim, op. R.Č.)
Sve u svemu, to je to, Zvjezdane staze su se vratile. Bilo je dosad sumnji – jesu li ovo stvarno Zvjezdane staze (poneka ugurana reklama za Nokiju i Budweiser, ali i pjesma “Sabotage” Beastie Boysa djeluju pomalo neprikladno), ali sumnje nema – jesu. Drugačije i svježije Zvjezdane staze. I neka su takve. Uživajte.
Originalni naziv: Star Trek
Uloge: Chris Pine, Zachary Quinto, Eric Bana, Leonard Nimoy, John Cho, Anton Yeltchin, Karl Urban, Simon Pegg, Zoe Saldana, Winona Ryder, Ben Cross
Režija: J.J. Abrams
Scenarij: Roberto Orci i Alex Kurtzman
Proizvodnja: Bad Robot, Paramount Pictures, SAD, 2009.
Trajanje: 126 min.
