Što je to konačna granica? Postoji li konačna granica? Što se nalazi u centru galaksije? Pa Bog, naravno! I on samo čeka da neki malen čovjek čista srce sjedne u svemirski brod i dođe do njega. Zašto bi netko čekao smrt, kad ti za susret sa Svevišnjim treba samo svemirski brod – ubaciš u warp i tamo si. Ista je stvar pala na pamet jednom lagano poremećenom Vulkancu, koji je usput budi rečeno bio, ni manje ni više, nego Spockov brat.
Poster za Zvjezdane staze 5: Konačna granica
Međutim, Sybok (tako se dotični pomahnitali vulkanski čiča zvao) nije imao vlastiti svemirski brod, ali nema problema, Zvjezdana flota ih ima na stotine, samo je potrebno organizirati nekakvu terorističku bagru sazdanu od nezadovoljnih otpadnika sa nekog Mad Max-olikog planeta, namamiti federacijske naivčine (i to, naravno, sam Enterprise), i imaš međuzvjezdanu jurilicu, zato pravac raj, Sveti Petar čeka na vratima!
Ups, jedan problem, Enterpriseu bi maksimalnom warp brzinom do centra galaksije trebalo nekih četrdesetak godina, ali nije bitno, blesava kino publika ionako nema pojma koliko iznose warp brzine (preciznije rečeno, faktori, ali koga briga). No, za pretpostaviti je da Kirkov Enterprise, zahvaljujući svom imenu i ugledu, može postići i najluđa ubrzanja, stoga je čisto tragično da Voyager nije imao Enterpriseov warp-pogon kad je nestao u kvadrantu Delta (do Zemlje im ne bi trebalo više od dvije duple epizode, što s obzirom na kvalitetu spomenute serije možda ni ne bi bilo toliko loše).
Kirk, Bones i Spock kampiraju u nacionalnom parku Yosemite
No, nazad na putovanje. Ide tako naš Enterprise, vođen nadahnutim Sybokom koji svima pere mozgove i regrutira ih u svoje redove, hrabro tamo gdje još nitko (živ) nije išao. Prati ih klingonska ptica grabljivica čiji kapetan želi na brzinu steći čast i ratnu slavu trijumfom protiv notornog Kirka, no njegov će brod na kraju ispuniti jednu sasvim drugu svrhu. I sad se ja brinem da vam ne spojlam previše, ali ako vjerujete mojem filmskom ukusu, vjerojatno nećete ni htjeti gledati ovaj film nakon što pročitate ovu kritiku (ovo se odnosi na ne-trekkere, jer su potonji ovo već sigurno gledali).
Sybok savladava Kirka
A sad malo o kvaliteti filma i ostale tipične gluposti. Na početku bih samo htio reći da ideja o istraživanju centra galaksije i ne zvuči tako loše, ali međuzvjezdana potraga za rajem u startu (meni osobno, op.a) zvuči u potpunosti imbecilno. Kad bi raj zbilja bio neko mjesto do kojeg se može stići vozilom, onda sam koncept vjere gubi svoj smisao, zar ne? Naravno, sam kraj filma prilično je predvidljiv, a ne usudim se ni zamisliti na što bi film ličio da se Kirk stvarno našao licem u lice sa Svevišnjim.
Bog, glavom i bradom
Film svoj vrhunac dostiže kada Kirk superinteligentno shvati da biće koje su našli nije Bog (u tom trenutku William Shatner izgovara jednu od najupečatljivijih, ali i najurnebesnijih rečenica u karijeri: “što će Bogu svemirski brod?”). U tom trenutku “biće” se razbijesni i napada Kirka smrtonosnim zrakama iz očiju (originalno), no tada u pomoć pristiže klingonska ptica grabljivica i puca u stvorenje. Kirk spašen, falši Bog mrtav, film gotov (hvala BOGU). Ovo sa Klingoncima zvuči interesantno ako se sjetimo da su Klingonci (prema Worfovoj priči) ubili svoje bogove, jer su bili prearogantni (il’ tako nešto)…
[one_third]
Jedna zvjezdica, ako računamo da je pola zvjezdice rezervirano za ranije uratke Bore Leeja i turske inačice holivudskih hitova.
[/one_third]
I što na kraju reći? Vrijedi spomenuti da u prvih petnaestak minuta ima šaljivih situacija. Scena kada Kirk, Spock i McCoy pjevaju “Row, row, row your boat” je budalasta, ali donekle i simpatična, a svoj trenutak slave također imaju i Sulu i Čehov kad se izgube u šumi. Jedna od scena koje možda ne treba spominjati je Uhurin tobože zavodljivi ples (podsjećamo vas da je 1989. godine Nichelle Nichols imala 57 godina).
O režiji koju samo ovaj put potpisuje osobno William Shatner, čiji ego nije mogao podnijeti da je Leonard Nimoy režirao prethodna dva filma (navodno je Shatner zaprijetio studiju nesudjelovanjem u filmu ukoliko mu se ne dodijeli i uloga redatelja) i scenariju nema se što reći, priča je smeće i glumačke izvedbe su potpuno nebitne (koja šteta jednog Davida Warnera u ulozi zemaljskog veleposlanika), baš kao i svi ostali aspekti ovog katastrofalnog filma.
Presuda: Jedna zvjezdica, ako računamo da je pola zvjezdice rezervirano za ranije uratke Bore Leeja i turske inačice holivudskih hitova.
Originalni naslov: Star Trek 5: The Final Frontier
Uloge: William Shatner, Leonard Nimoy, DeForest Kelley, James Doohan, George Takei, Walter Koenig, Nichelle Nichols, David Warner (St. John Talbot), Laurence Luckinbill (Sybok), Todd Bryant (Klaa), Spice Williams-Crosby (Vixis), George Murdock (Bog)
Glazba: Jerry Goldsmith
Kinematografija: Andrew Lazslo
Montaža: Peter E. Berger
Režija: William Shatner
Trajanje: 107 minuta
Proizvodnja: Paramount Pictures, SAD, 1989.
