1991. godina. Zlatno doba za Zvjezdane staze. Spin-off originalne serije (The Next Generation, je li slučajno netko čuo za tu seriju?) dosegao je svoj vrhunac sto se tiče kvalitete, a i gledanost je bila visoka. No, ogromna popularnost nove posade nije zasjenila “staru školu” unatoč činjenici da su njezini glavni predstavnici (trio Shatner – Nimoy – Kelley plus ostali) došli u malo ”sporije” godine. Kako se pokazalo, glavni uvjet za kvalitetan film s originalnom postavom nije bila dob i fizički izgled glavnih zvijezda, već dobar scenarij, njihov poznati i provjereni šarm, te, naravno, ”čovjek u redateljskoj stolici”.
Poster za film Zvjezdane staze 6: Neotkrivena zemlja
Ako pitate prosječnog trekija ili filmofila koje su Zvjezdane staze (sa Kirkom i bagrom, naravno) najbolje, najvjerojatnije će vam reći – Khanov bijes. Možda je baš to bio jedan od razloga da se za šesti film u redateljsku stolicu vrati Nicholas Meyer, redatelj famoznog Khana.
Glavna misao oko Neotkrivene zemlje vjerojatno je bila kako oprati loš ukus posljednjeg filma koji je ne samo razočarao kritiku, već i komercijalno posrnuo. Nužna je bila jača i ambicioznija priča (koju između ostalih potpisuje i Leonard Nimoy), iznad svega mnogo ozbiljnija – s obzirom da su poslijednja dva filma bila prilično neozbiljna.
Excelsior otkriva eksploziju Praxisa koja pokreće radnju filmaZvjezdane staze 6: Neotkrivena zemlja započinje na svemirskom brodu Excelsior, koji pod zapovjedništvom Enterpriseova veterana Hikarua Sulua završava znanstvenu misiju u kvadrantu Beta. Brod biva udaren snažnim energetskim valom za kojeg saznajemo da je zapravo udarni val prouzročen eksplozijom klingonskog mjeseca Praxisa, strateški neizmjerno važnog zbog energetskih postrojenja koja su se na njemu nalazila.
Zapovjedni vrh Zvjezdane flote održava sastanak na kojem kapetan Spock obznanjuje prisutnima (Kirku i McCoyu također) kako je Klingonsko carstvo pred raspadom zbog navedene tragedije (malo je nategnuto da bi nestanak jednog jedinog mjeseca u golemom međuzvjezdanom carstvu prouzročio takav problem, no dobro), te da želi započeti mirovne pregovore s Federacijom, za koje je on već dobrovoljno prijavio Enterprise, na što Kirk reagira gotovo s gnušanjem. Naime, on ima burnu prošlost sa Klingoncima – njegov sin David pao je od klingonske ruke zbog čega ih on mrzi i prezire. No ipak, Kirk pristaje biti domaćin pregovora i Enterprise kreće na jednu od svojih najvažnijih misija.
Klingonska delegacija stiže na EnterpriseNakon što se Enterprise sastane sa klingonskim brodom koji prevozi kancelara Gorkona i njegovu pratnju, netko tko naizgled pripada Zvjezdanoj floti izvršava atentat na kancelara i dovodi u pitanje čitav mirovni proces. Klingonci za atentat optužuju Kirka i McCoya te ih osuđuju na zatvorsku kaznu, a posada Enterprisea uz pomoć kapetana Sulua sa Excelsiora otkriva da je posrijedi urota koja seže do samog vrha Federacije.
Po običaju, započeli bismo analizu sa pozitivnim stranama ovog filma, kojih na sreću ovdje ima podosta. Sama činjenica da film govori o prvim koracima ka miru između Federacije i Klingonskog carstva veliki je plus, a način na koji je to izvedeno, za Zvjezdane staze može se smatrati originalnim. Naime, ovo je najmračniji od svih Star Trek filmova, s dovoljno akcije da održi gledatelja budnim, ali sa naglaskom na dramu i likove. U filmu je naglasak stavljen na Kirka čije osobne predrasude služe kao metafora za predrasude cijele Federacije naspram neprijateljskog naroda. Kirkova osobna tragedija otežava mu diplomatski zadatak, a njegovu mržnju Klingonci iskorištavaju kao glavni argument u suđenju za Gorkonovo ubojstvo.
Kirk i McCoy na suđenju za ubojstvo kancelara GorkonaUnatoč maloj minutaži, lik kancelara Gorkona (glumi ga David Warner čiji je iznimni talent bio potraćen u prethodnom filmu) vrlo je važan za cijelu priču – naime, prikazan je kao čovjek s vizijom, s namjerom da otvori Klingonsko carstvo ostatku galaksije. Upravo zbog toga je on idealna meta skeptika koji ne vjeruju u mir. U jednoj od recenzija pročitali smo usporedbu Gorkona i posljednjeg sovjetskog predsjednika Gorbačova koji je zaslužan za kraj hladnog rata, ali i za raspad SSSR-a, pa se stoga baš i ne možemo složiti s tom usporedbom, s obzirom da Rusija i ostale bivše sovjetske republike nisu izvukle pretjeranu korist iz svega toga. Iz iste usporedbe bi se dalo pretpostaviti da Federacija simbolizira SAD, što je, mnogi će se složiti, besmislica.
[one_third]
Ovom filmskom pustolovinom se originalna ekipa oprostila od obožavatelja na najbolji mogući način
[/one_third]
Način na koji se radnja zapliće i akteri prije navedene urote uvelike doprinose kvaliteti filma koji nema mnogo grešaka i ne ostavlja mnogo neodgovorenih pitanja. Glumačke izvedbe su na visini, tu pogotovo mislimo na Shatnera koji na leđima nosi težinu cijelog filma, a i gostujući glumci su hvalevrijedni, prvenstveno Kim Cattrall (kasnije poznatija kao Samantha iz Seksa i grada) u ulozi bezosjećajne Vulkanke Valeris, te Christophera Plummera koji je utjelovio klingonskog generala (i velikog ljubitelja Shakespeareove književnosti – na izvornom klingonskom, naravno) Changa. Od gostiju se u manjoj ulozi pojavljuje i Michael Dorn (Worf iz Sljedeće generacije), koji je opet Klingonac, ovaj put branitelj Kirka i McCoya, te Christian Slater koji dolazi probuditi kapetana Sulua (navodno je Slater bio sretan poput malog djeteta kad je obukao uniformu i snimio tu jednu svoju scenu).
Na kraju bismo htjeli ustvrditi kako ovaj film, iako nije najbolji iz serijala, funkcionira sjajno, prvenstveno zahvaljujući mračnoj i melankoličnoj atmosferi kojoj pridonosi činjenica da je ovo posljednja filmska pustolovina originalne ekipe koja se od obožavatelja oprostila na najbolji mogući način.
[youtube https://www.youtube.com/watch?v=8UpS4LHHn88&w=520]
Uloge: William Shatner, Leonard Nimoy, DeForest Kelley, James Doohan, George Takei, Walter Koenig, Nichelle Nichols, Mark Lenard (Sarek), Kim Cattral (Lt. Valeris), Kurtwood Smith (predsjednik Federacije), David Warner (Gorkon), Christopher Plummer (Chang), Brock Peters (admiral Cartwright)
Montaža: William Hoy
Kostimografija: Dodie Shepard
Glazba: Cliff Eidelman
Fotografija: John V. Fante
Scenarij: Nicholas Meyer, Denny Martin Flinn
Sinopsis: Leonard Nimoy, Lawrence Konner, Mark Rosenthal
Režija: Nicholas Meyer
Produkcija: Ralph Winter, Steven Charles Jaffe
Proizvodnja: Paramount, SAD, 1991.
