Vostok 6
Drugi dio dvojne misije Vostok 5/Vostok 6 trebao je biti iznenađenje za cijeli svijet, jer je u njemu bila prva žena u svemiru, “Gagarin u suknji”. Potraga za odgovarajućom kandidatkinjom počela je početkom 1962. godine, a između pet finalistica izabrana je Valentina Terješkova.
Poletjela je u svemir tri dana poslije Bujkovskog u Vostoku 5, podnijevši uzlijetanje bolje nego neke njene muške kolege. Tijekom leta razgovarala je sa sovjetskim premijerom Hruščovom, koji nije htio propustiti ovako grandioznu propagandnu priliku. Jedan od primarnih zadataka bio je manuelna reorijentacija letjelice, koju je uspješno obavila.
Fotografirala je Zemlju i izvela nekoliko eksperimenata, a let je u medijima opisan kao veliki uspjeh. No, kasnije se pokazalo da je bilo i određenih problema. Loše se osjećala tijekom dijela leta, moguće i zbog menstruacije koju je dobila netom prije lansiranja.
Tijekom povratka izazvala je nedoumicu i zabrinutost među kontrolorima koji su na Zemlji pratili njen let, jer nije javljala napredak kroz faze spuštanja, što je bila obveza svakog kozmonauta.
Tijekom doskoka padobranom otvorila je vizir na kacigi kako bi imala bolju preglednost mjesta na koje će sletjeti. Protivno sigurnosnim pravilima, podignula je glavu i pogledala gore. U tom ju je trenutku komad metala s letjelice pogodio u lice. Srećom po nju, ostala je samo bezazlena posjekotina i modrica.
Na tlu su je dočekali seljaci s obližnje farme, kojima je sa zadovoljstvom podijelila zalihe hrane iz letjelice. Ovi su je zauzvrat nahranili kiselim mlijekom, sirom i kruhom. Ovo je izazvalo frustraciju kod liječnika i nutricionista, koji sada nisu mogli procijeniti unos hrane i tekućine tijekom leta.
Politička odluka da se u svemir pošalje obična tekstilna radnica umjesto iskusnog vojnog pilota donijela je samo glavobolje. U marketinškom smislu, let je bio pun pogodak i na sva je usta hvaljena sposobnost sovjetskih žena da sudjeluju u letovima jednako dobro kao i muškarci. U praktičnom smislu, protekla su gotovo dva desetljeća dok u svemir nije dospjela druga žena, Svetlana Savickaja.
Zanimljivosti
– Kada je vodstvo Komunističke partije SSSR-a nakon leta upitalo Terješkovu na koji joj način mogu iskazati zahvalnost, zamolila je da se potraži mjesto pogibije njena oca, koji je stradao 1940. godine u ratu s Finskom. Uslijedila je iscrpna i na kraju uspješna potraga, a na mjestu pogibije sagrađen je spomenik.
Datum lansiranja: 16. lipnja 1963.
Posada: Valentina Terješkova
Zamjenska posada: Irina Solovjeva
Perigej/apogej/inklinacija: 180/231 km/65°
Trajanje misije: 2 dana, 23 sata