Surveyor 3

Surveyor je bio NASA-in program u sklopu kojega je od 1966. do 1968. godine na Mjesec poslano ukupno sedam sondi. Iako je već nekoliko sondi srušeno ranije na površinu Mjeseca, niti jedna od njih nije ondje sletjela.

Kako su se ljudi imali spustiti ondje u idućih nekoliko godina, valjalo je utvrditi je li tako što uopće moguće. Prva sonda koja je to učinila bila je sovjetska Luna 9, no u hladnoratovskom okružju bilo je iluzorno očekivati kako će SSSR podijeliti svoja saznanja s ljutim suparnikom. Prva američka sonda kojoj je to uspjelo bila je Surveyor 1, kojega je slijedilo još šest identičnih letjelica.

Surveyor 3 sletio je na Mjesec u travnju 1967. godine u More oluja. Prilikom slijetanja koristio je radar, kojime se mjerila udaljenost od tla. Sličan će se radar koristiti u kasnijim misijama programa Apollo, stoga je zadaća Surveyora 3 bila i testiranje ključnih komponenti lunarnog modula.

Bio je opremljen lopaticom na mehaničkoj ruci, kojom je u četiri navrata prikupio uzorke tla. Ove je pritom postavio ispred kamere koja ih je fotografirala, a slike su potom proslijeđene na Zemlju. Približavanjem lunarne noći (koja traje 14 Zemaljskih dana) sonda je isključena, a aktivacija sljedećeg lunarnoga dana nije uspjela.

Surveyor 3 ostao je na lunarnoj površini netaknut sve do studenog 1969., kada je samo 200 m od njega sletio Apollo 12. Astronauti Pete Conrad i Alan Bean došli su do sonde i skinuli s nje kameru, te prikupili uzorke koje je sonda dvije godine ranije iskopala. Ovo je prvi – i zasad jedini – susret u svemiru ljudi s nekom od lansiranih sondi.

Surveyor 3 je, kao i ostale sonde poslane ondje, i dalje na Mjesecu. Budući da Mjesec nije geološki aktivan, ondje će ostati do daljnjega.