Kapustjin Jar

Nakon poraza nacističke Njemačke, u sovjetske je ruke pao određen broj raketa V-2 i druge napredne njemačke tehnologije. Uvidjevši potrebu za specijaliziranim mjestom za ispitivanje i moguću replikaciju takvih uređaja, vodstvo SSSR-a je 1946. osnovalo Kapustjin Jar.

Već iduće godine odavde je poletjela prva njemačka V-2, temeljem koje je kasnije nastala sovjetska raketa R-7, a kojom je u svemir deset godina kasnije lansiran Sputnjik. Nekoliko dana potom lansiran je i Artikul-T, sovjetska kopija V-2, što je bio početak kraja rada njemačkih znanstvenika za Crvenu Armiju. Kada su Sovjeti naučili sve njemačke tajne, znanstvenike su vratili nazad u Istočnu Njemačku, a rakete su nastavili raditi vlastitim snagama.

Najveći dio sovjetskih interkontinentalnih balističkih projektila (ICBM) – uključujući i prvu, RT-1 – lansiran je upravo odavde. Iz Kapustjin Jara je u razdoblju od 1957. do 1961. godine izvršeno i pet nuklearnih testova u atmosferi. Od 1966. godine služi i kao kozmodrom te se odavde počinju lansirati sateliti za Crvenu armiju.

Tijekom 1980-ih iz Kapustjin Jara se u deset navrata lansirala posebno prilagođena raketa Kosmos 3M s umanjenom maketom Burana, čime se testirala aerodinamika budućeg sovjetskog orbitera. Druga verzija iste rakete koristila se u programu Vertikal, kojim su u suborbitalni let lansirani eksperimenti zemalja uključenih u program Interkosmos.

Danas se Kapustjin Jar koristi kako za ruska, tako i za međunarodna komercijalna lansiranja.

Lokacija: Astrahanska oblast, Rusija
Izgrađen: 1946.
Korisnik: Crvena armija, RKA