Apollo 8

Prva posada ove misije bili su James McDivitt, David Scott i Russel Schweickart, koji su trebali u prosincu 1968. testirati lunarni modul (Lunar Module – LM) u niskoj Zemljinoj orbiti. Frank Borman i njegova posada trebali su letjeti u Apollu 9 tri mjeseca potom te učiniti isto što i prethodna misija, no u srednjoj Zemljinoj orbiti.

Međutim, proizvodnja LM-a je trpjela stalne zastoje i aparat nikako nije mogao poletjeti prije veljače 1969. godine. Da bi izbjegli zastoj u programu, a dodatno potaknuti CIA-inim informacijama kako se u SSSR-u upravo odvijaju pripreme za let k Mjesecu (ispostavilo se kasnije da je riječ o misiji Zond 5), NASA je odlučila na izvanredno riskantan potez: poslat će zapovjedno-servisni modul (Command and Service Module – CSM) Apolla 8 u lunarnu orbitu.

Kako je McDivittova posada već dobrano savladala rad s LM-om – kojeg na ovom letu uopće neće biti i stoga ih je valjalo ostaviti za misiju gdje će se on koristiti – zamijenjene su posade Apolla 8 i Apolla 9. Tako su Borman, Lovell i Anders dva mjeseca pred lansiranje bačeni u sasvim novi režim treniranja, koji je njihove snage, strpljenje i stručnost doveo do krajnjih granica.

Javnost je ovu odluku držala kontroverznom: strojevi koji će astronaute odnijeti u lunarnu orbitu bili su više no kompleksni, a njihova operativna prošlost nije davala razloga za optimizam. Saturn V je, naime, tijekom prethodnog probnog leta iskazao punu vreću manjkavosti: snažne vibracije koje su mogle ubiti posadu, kvar na dva od pet motora drugog stupnja, dok se motor trećeg stupnja uopće nije uključio. Što se pak CSM-a tiče, iza njega stoji jedan uspješan let u Apollu 7, no i smrt trojice astronauta u gotovo identičnoj letjelici nepune dvije godine ranije. Popravci su se radili danonoćno, a atmosfera se u NASA-i u to vrijeme mogla usporediti sa ekspres-loncem.

Strahovima unatoč, Apollo 8 lansiran je u prosincu ’68. godine. Provjere sustava u Zemljinoj orbiti pokazale su kako je stroj u odličnom stanju te je dano dopuštenje za let k Mjesecu (Trans-Lunar Injection – TLI). S-IVB, treći stupanj Saturna V, za razliku od prethodne misije ovoga je puta posao odradio bez greške, te potjerao Apollo 8 brzinom od 10.822 m/s k Mjesecu i van Zemljine sfere utjecaja.

NASA je odlučila da barem jedan član posade mora biti budan tijekom odmora, no stalna komunikacija s kontrolom leta i cirkuliranje zraka kroz filtere (astronauti su se žalili kako su ovi vrlo bučni) otežavali su san preostaloj dvojici. Nakon više pokušaja da zaspe, Borman je zatražio dopuštenje da popije tabletu za spavanje. Nakon što se probudio osjetio je mučninu, dobio je proljev i dva puta je povratio. Glamourozan prvi let ka Mjesecu pretvorio se u skupljanje neprobavljene hrane i fecesa ručnicima po kapsuli. Kako se o utjecaju dubokog svemira na ljudski organizam tada ništa nije znalo, misija je zamalo prekinuta. Srećom, Borman se ubrzo počeo osjećati bolje, pa je nakon dodatnih konzultacija s medicinskim osobljem u kontroli leta zaključeno je da se radi o lakšoj prehladi ili reakciji na tabletu za spavanje. Danas se zna da je Borman bolovao od svemirske bolesti koju pretrpi gotovo polovica astronauta prilikom prvih dana u svemiru, dok im se tijelo ne privikne na uvjete u bestežinskom stanju. U prijašnjim programima Mercury i Gemini ovakvih problema nije bilo, jer je radni prostor bio vrlo skučen i astronauti se nisu toliko slobodno kretali.

Otprilike u 55. satu leta Apollo 8 došao je pod utjecaj Mjesečeve gravitacije, a tada su poduzeli potrebne korekcije orbite paljenjem motora CSM-a. Nakon 69 sati misije ušli su u Mjesečevu orbitu, a posada je opisala ovaj doživljaj kao 4 najduže minute u životu. Prilagodba orbite trajala je, naime, točno četiri minute i trinaest sekundi, a prekratak rad motora značilo je da bi mogli biti izbačeni u svemir. Predug rad značio je da bi mogli tresnuti o Mjesec.

Nakon što su ušli u stabilnu orbitu oko Mjeseca, posada je počela sa osmatranjem i fotografiranjem tla kao pripremu za buduća slijetanja na ovaj satelit. Posebna je pozornost posvećena Moru tišine (Mare Tranquillatatis) gdje se imao spustiti Apollo 11. Na kraju misije posada je imala ukupno 700 fotografija Mjeseca. Nakon izvršenih 10 orbita oko Mjeseca posada je pokrenula paljenje motora za povratak k Zemlji na Božić 1968. godine, 89 sati i 29 minuta nakon lansiranja.

Kad su nakon tri dana putovanja stigli u Zemljinu orbitu, odvojili su se od servisnog modula i ušli u atmosferu. Na visini od 9 km otvorili su se padobrani i kapsula je pljusnula u Tihi ocean, gdje ih je pokupio USS Yorktown.

Kapsula korištena u misiji Apollo 8 izložena je u Chicago Museum of Science and Industry, zajedno sa svemirskim odijelom Franka Bormana. Odijelo Jima Lovella izloženo je u Glenn Research Centeru.

Zanimljivosti

– Ovaj let pružio je svojevrsnu zanimljivost vezanu za raspored posade. Zapovjednik misije u pravilu je bio astronaut s više svemirskih letova iza sebe. Borman, zapovjednik Apolla 8, jednom je ranije letio u svemir (Gemini VII) i bio je za let kratak u odnosu na Lovella, koji je to već učinio dva puta (Gemini VII i Gemini XII). Isto tako, ovo je prvi let gdje je zapovjednik neke misije degradiran – Lovell je u spomenutom Geminiju XII bio zapovjednik, a ovdje tek pilot zapovjednog modula. Razlog ovoj zavrzlami jest činjenica kako je Borman tijekom njihova prethodnog zajedničkog leta, Geminija VII, već bio zapovjednik Lovellu, pa NASA nije htjela dodatno komplicirati raspored posade. Što se Andersa tiče, njemu je ovo bio prvi let i dakako da mu je bilo svejedno.

– U noći uoči lansiranja posadu je posjetio Charles Lindbergh, čovjek koji je 1927. godine prvi preletio Atlantski ocean. Tijekom razgovora, izračunali su kako Saturn V u svakoj sekundi potroši dvadeset puta više goriva nego Lindbergh tijekom cijela leta.

– Posada Apolla 8 prvi su ljudi koji su prošli kroz Van Allenov radijacijski pojas. Nakon otkrića ovog pojasa smatralo se da ljudi neće preživjeti put u svemir, no posade svih Apolla koji su išli ka Mjesecu proveli su u ovom pojasu vrlo malo vremena da bi to utjecalo na njihovo zdravlje. Prije lansiranja izračunato je da će posada primiti zračenja kao za vrijeme rendgenskog snimanja. Ovoj se pojavi posvetila posebna pozornost, pa su svi članovi posade imali osobne mjerače radijacije.

– Kada su iz orbite Mjeseca ugledali Zemlju kako se pomalja na horizontu, izbila je prava gužva u potrazi za kamerom. U konačnici ju je pronašao Anders i snimio izlazak Zemlje iznad Mjeseca – ta je fotografija postala ikona dvadesetoga stoljeća.

– Tijekom posljednje lunarne orbite posada je pročitala prvih deset stihova Knjige Postanka. Kao praktični vjernici (Borman i Lovell bili su protestanti, a Anders katolik) a istovremeno i znanstvenici, smatrali su kako su te riječi prigodne i ne kose se sa znanstvenim spoznajama stečenim u istraživanju svemira.

Datum lansiranja: 21. prosinca 1968.
Posada: Frank Borman (zapovjednik), James Lovell (pilot zapovjednog modula), William Anders (pilot lunarnog modula).
Zamjenska posada: Neil Armstrong, Edwin Aldrin, Fred Haise
Trajanje misije: 6 dana, 3 sata

Naslovnica: NASA