Apollo 11

Kada je donijeta odluka da se Apollo 8 lansira u lunarnu, a ne – kako je ranije planirano – u Zemljinu orbitu, to je za posljedicu imalo promjene plana leta svih kasnijih misija. Apollo 9 i Apollo 10 trebali su u praksi potvrditi performanse lunarnog modula, nakon čega bi Apollo 11 sletio na Mjesec.

Kad su objavljena imena članova posade ove misije – Armstrong, Collins, Aldrin – trenutno su postali najtraženija roba u Sjedinjenim Državama. Novinari su doslovno opsjedali kako njihove kuće, tako i kuće njihovih roditelja i rodbine. Negdje u vrijeme te objave Deke Slayton, ravnatelj Odjela za izbor astronauta, Neilu Armstrongu je ponudio da na mjesto pilota lunarnog modula umjesto Buzza Aldrina postavi Jamesa Lovella – Aldrin je među astronautima uživao ugled pametnjakovića i volio se isticati, pa je Slayton držao kako bi Lovell bio bolji izbor za tako važnu misiju. Armstrong je, smatrajući kako Lovell zaslužuje vlastito zapovjedništvo nad misijom, ponudu odbio.

Kao što je bio slučaj i s prethodnom misijom, Apollo 10, i ova je za posadu imala astronaute koji su već ranije letjeli u svemir: Armstrong je letio u misiji Gemini VIII, Collins u Gemini X, a Aldrin u Gemini XII.

Mjesto odabrano za slijetanje lunarnog modula (Lunar Module – LM) nalazilo se u južnom dijelu Mora Tišine, otprilike 20 kilometara jugozapadno od kratera Sabrine D. Ranijim izvidima površine bespilotnim sondama (Ranger 8, Surveyor 5 i Lunar Orbiter) došlo se do zaključka kako je navedena lokacija poprilično ravna, bez značajnijih geoloških formacija poput brda, kratera ili kamenih gromada i kao takva sigurna za slijetanje i izlazak astronauta van lunarnog modula. Iako je primarni cilj programa Apollo bio proučavanje povijesti i geoloških osobitosti Mjeseca (ako, dakako, na tren zanemarimo utrku na Mjesec sa Sovjetima), prva misija koja je ondje imala sletjeti imala je samo jedan cilj: spustiti se u jednom komadu i isto tako se vratiti na Zemlju.

Apollo 11 lansiran je iz Svemirskog centra Kennedy na Saturnu V 16. srpnja 1969. godine te se nakon orbite oko Zemlje pomoću trećeg stupnja rakete Saturn V (S-IVB) otisnuo put Mjeseca. Nedugo potom zapovjedno-servisni modul (Command and Service Module – CSM) odvojio se od S-IVB. Nekoliko trenutaka kasnije Collins je okrenuo CSM za 180° i potom ga spojio s lunarnim modulom, koji se još uvijek nalazio smješten unutar ovojnice S-IVB te ga izvukao van. S-IVB je potom odbačen, a Columbia i Eagle zajedno su nastavili svoj put k Mjesecu.

Prispijećem u Mjesečevu orbitu Armstrong i Aldrin su prešli u Eagle, koji se potom odvojio od Columbije. Ostavši sam u Columbiji, Collins je pažljivo pregledao lunarni modul izvana i pritom nije ustanovio nikakve nepravilnosti. Armstrong i Aldrin ubrzo su uključili pogon i počeli se spuštati ka površini.

Nepuna dva kilometra iznad tla navigacijsko računalo, koje je upravljalo LM-om tijekom slijetanja uključilo je alarm, pokazujući greške sa šiframa “1201” i “1202”. Isprva zbunjujuće greške ispostavile su se kao pokušaj računala da obavi više zadaća odjednom i nisu predstavljale opasnost po sigurnost LM-a i posade. Kada je Armstrong nakon riješenog problema s računalom ponovno pogledao van, ustanovio je kako će sletjeti u područje prepuno kamenih gromada raštrkanih uokolo velikog kratera. Preuzeo je kontrolu nad LM-om i usmjerio ga na ravniji predio. Sletjeli su na Mjesec u 20:17 h, 20. srpnja 1969. godine.

Po slijetanju i provjeri ispravnosti LM-a trebao je uslijediti petosatni odmor, no oba su astronauta još uvijek bila pod prevelikim stresom da bi uspjeli zaspati. Stoga je Armstrong – uz podršku kontrole na Zemlji – odlučio umjesto odmora stupiti na površinu Mjeseca. Rano ujutro 21. srpnja 1969. u 2:56h po UTC, a nakon šest i pol sati provedenih u lunarnom modulu, Armstrong je napokon stupio na površinu Mjeseca.

Tom je prilikom izgovorio pritom rečenicu koja je ušla u povijest: “Ovo je malen korak za čovjeka, ali veliki skok za čovječanstvo”.

Ubrzo mu se pridružio i Aldrin. Dvojac je proveo dva i pol sata izvan modula skupljajući dubinske uzorke i kamenje, te fotografirajući okoliš. Pritom su postavili istraživački komplet (Early Apollo Scientific Experiment Package – EASEP) sa seizmometrom i reflektorom.

Krećući se po površini Mjeseca iskušavali su razne metode hodanja, od kojih se poskakvanje pokazalo najboljom opcijom. Zajedničkim su snagama postavili američku zastavu, zabivši ju samo 20 cm jer dublje, zbog tvrdoće tla, nisu bili u mogućnosti. Potom su obavili telefonski razgovor s američkim predsjednikom Richardom Nixonom.

Nakon dva i pol sata na Mjesečevu tlu vratili su se u LM rješivši se usput svojih naprtnjača, čizmi, kamere i još neke dodatne opreme, izbacivši je van modula, a sve s ciljem smanjenja težine letjelice. Potom su uključili motore LM-a, poletjeli i ubrzo se spojili s CSM-om u orbiti. Po prelasku u Columbiju odbacili su Eagle. Ostavši bez pogona, ovaj se srušio na površinu Mjeseca.

Na donjem dijelu lunarnog modula, koji je ostao na površini, ostavljena je plaketa na kojoj je naslikana istočna i zapadna Zemljina polutka, potpisi Armstronga, Aldrina i predsjednika Nixona, te sljedeća poruka:

Ovdje su ljudi s planete Zemlje
Po prvi put stupili na Mjesec
Srpanj 1969. godine Gospodnje
Došli smo u miru u ime cijeloga čovječanstva.

Nakon tri dana putovanja do Zemlje astronauti su se sretno u Tihi ocean, gdje ih je čekao USS Hornet. Ondje su, zbog bojazni od moguće zaraze vanzemaljskim patogenima, odmah stupili u karantenu, koja ja potrajala tri tjedna.Zapovjedni modul nalazi se u National Air and Space Museum, Washington, DC.

Zanimljivosti

– Armstrongovim stupanjem na površinu Mjeseca ispunjeno je obećanje predsjednika Kennedyja kako će čovjek hodati po Mjesecu do kraja desetljeća. Isto tako, okončana je svemirska utrka između dvije sile, SAD-a i SSSR-a – ovi potonji su čestitali posadi Apolla 11 na hrabrosti i uspješno odrađenoj misiji, dodavši pritom kako Mjesec nije nikad bio u njihovom fokusu i da svemirski program SSSR-a stremi nekim drugim ciljevima.

– Nedugo po slijetanju LM-a na površinu Mjeseca, Aldrin se u tišini pričestio. Budući da je u to vrijeme NASA vodila parnicu s jednom ateisticom zbog čitanja odlomaka iz Knjige Postanka tijekom misije Apollo 8, Aldrin pričest nije spomenuo u javnosti.

– Nekoliko knjiga na temu svemirskog programa upućuju kako je prema prvotnim planovima misije Aldrin trebao biti prvi čovjek na Mjesecu, a ne Armstrong. Štoviše, navodi se kako je Aldrin vodio kampanju unutar NASA-e s ciljem da on bude prvi čovjek čija će noga stupiti na površinu Mjeseca.

– Replika prvog otiska kojeg je Armstrong ostavio na površini Mjeseca nalazi se u Tranquility Parku u Houstonu. Navdeni park otvoren je 1979. godine.

– Prema navodima iz HBO-ove miniserije Od Zemlje do Mjeseca Michael Collins predložio je Armstrongu da, prilikom stupanja na Mjesečevu površinu, izgovori sljedeće: “Ukoliko imaš hrabrosti reći ćeš – Oh, moj Bože što je to? – a potom ćeš vrisnuti i strgati svoj mikrofon”.

– Izlazeći iz LM-a astronauti su imali priličnih problema provući se u glomaznim skafanderima kroz relativno uzak otvor na modulu. Prije misije su, naime, izvršene određene konstrukcijske preinake na modulu koje su rezultirale nešto užim vratima, što nije popraćeno preinakama skafandera. Srećom su se ipak uspjeli nekako provući, inače bi Apollo 11 postao najveća ironija u povijesti: sletjeti na Mjesec, a ne moći stupiti na njegovu površinu jer su zaglavili na vratima.

– po povratku sa Mjeseca, sva trojica su morali prvo proći kroz carinu i prijaviti imaju li što prenijeti preko granice.

Datum lansiranja: 16. srpnja 1969.
Posada: Neil Armstrong (zapovjednik), Michael Collins (pilot zapovjednog modula), Buzz Aldrin (pilot lunarnog modula).
Zamjenska posada: James Lovell, William Anders, Fred Haise
CSM/LM: Columbia/Eagle
Broj izlazaka na površinu: 1
Trajanje misije: 8 dana, 3 sata

Naslovnica: NASA