Apollo 13

Uvod u Apollo 13 bio je prilično zanimljiv: vratolomije sa posadama učinile su ga više nalik tv-sapunici, negoli trećoj lunarnoj misiji. Princip rotacije posade na svim NASA-inim letovima bio je sljedeći: posada prvo odsluži kao zamjenska posada za neki let, a treću misiju potom postane prva posada. Ova se procedura poštovala još od projekta Gemini, kao i u cjelokupnom programu Apollo – osim u slučaju Apolla 13, a ta priča seže još u pripreme za misiju Apollo 10.

Zapovjednikom zamjenske posade Apolla 10 tada je imenovan Gordon Cooper, prekaljeni astronaut koji je letio u misijama Mercury 9 i Gemini V. Cooper je bio prava usijana glava. Njegova neposlušnost i impulzivnost bila je legendarna u NASA-i. Ilustracije radi, evo samo jedan od njegovih bisera: jednom je prilikom zrakoplovom F-106 projurio pokraj upravne zgrade u Cape Canaveralu (područje potpuno zabranjeno za zrakoplove) i to samo nekoliko metara od prozora ravnatelja operacija Waltera Williamsa. Iako sjajan pilot, bio je vjerojatno astronaut s najviše neprijatelja unutar NASA-e. Uz njega su u zamjenskoj posadi bili još Donn Eisele – koji je također NASA-i stao na žulj ponašanjem tijekom misije Apollo 7 i vanbračnom aferom – te Edgar Mitchell.

Ispostavilo se da spomenuta dva grešnika uopće neće letjeti u ovoj misiji, nego su samo krpali rupe zbog nedostatka zamjenskih astronauta za Apollo 10. Umjesto njih Deke Slayton, ravnatelj Operacija za letove sa posadom, u Apollo 13 je smjestio Alana Sheparda, Stuarta Roosu i već spomenutog Edgara Mitchella.

No to nije bio kraj preslagivanjima: vodstvo NASA-e je stavilo veto na ovu odluku (prvu i jedinu uopće na Slaytonov izbor posade), jer su smatrali kako Shepard treba dodatno vrijeme provesti na obuci (relativno se nedavno vratio u aktivnu službu). Stoga su Shepardovoj i Lovellovoj posadi (Lovell, Mattingly, Haise) zamijenjena mjesta – Lovell će letjeti na Apollu 13, a Shepard na Apollu 14.

I baš kad bi čovjek pomislio da je priči kraj, Charles Duke, član zamjenske posade za Apollo 13, a koja je vježbala zajedno s prvom posadom, razbolio se od ospica. Thomas Mattingly, je pak bio član prve posade i jedini od njih koji nije kao dijete prebolio ospice. Stoga je liječnička služba inzistirala da ga zamijeni John Swigert i to samo 72 sata prije polijetanja. Apollo 13 je i prije polijetanja bio čitav roman.

Lansiranje se dogodilo 11. travnja u 13 sati i 13 minuta, pa se ponegdje u tisku mogla naći primjedba da bi nešto moglo poći po zlu. Lansiranje je bilo daleko od glatkog: nakon što su počeli raditi motori drugog stupnja rakete Saturn V, središnji je motor odjednom prestao s radom. Razlog problemu leži u oscilacijama samoga motora (tzv. pogo), koje su normalna pojava prilikom rada bilo kojega motora. No ove su bile tako žestoke, da su mogle doslovno rastrgati letjelicu. Srećom, oscilacije su izazvale pad tlaka kojeg su senzori registrirali i automatski ugasili motor. Ostali su motori kompenzirali gubitak nešto dužim radom. No to je tek bio uvod u prave probleme.

Kad je Apollo 13 bio 320.000 km udaljen od Zemlje, posada je dobila naredbu iz Houstona da izvede “cryo stir”, postupak kojim se uskomešaju kisik i vodik u njihovim spremnicima u servisnom modulu. Nedugo po postupku začula se snažna eksplozija, za koju je posada isprva pretpostavila da je riječ o mikrometeorskom udaru.

Dogodilo se nešto puno gore: pojavilo se nekoliko uzastopnih kratkih spojeva u ožičju ventilatora koji je trebao promiješati kisik u jednom od dva takva spremnika. Izolacija na žicama koje su napajale električni motor ventilatora bila je oštećena, zbog čega se zapalila. Požar je uzrokovao porast tlaka i temperature u spremniku s kisikom i ovaj je eksplodirao. Zapovjedni je modul (Odyssey) zbog toga ostao bez napajanja, pa se posada sklonila u lunarni modul (Aquarius).

Slijetanje na Mjesec je otkazano, a pred posadu i osoblje na Zemlji postavljen je težak zadatak: moraju pronaći način da na Zemlju, do koje treba četiri dana putovanja, vrate tri astronauta u Aquariusu, koji je dizajniran tako da dva astronauta u njemu mogu živjeti dva dana. Kako filteri ugljičnog dioksida Aquariusa nisu mogli držati korak s putnikom više, a pričuvni filteri iz Odysseya nisu odgovarali Aquariusovim, posada je morala preraditi ove iz Odysseya tako da stanu u utore lunarnog modula.

Za to je vrijeme zemaljsko osoblje računalo potrebne korekcije putanje kako bi vratili astronaute kući. Nitko nije znao koliku je štetu pretrpio servisni modul, što je činilo uporabu glavnog motora vrlo rizičnom. Stoga se odustalo od tog nauma i okrenulo se puno kompliciranijoj varijanti – za manevre će se koristiti motori Aquariusa, koji su bili neoštećeni.

Motor lunarnog modula uključen je ukupno tri puta, čime se prilagodila putanja Apolla 13 za put k Zemlji. Ovo je također bio riskantan potez, jer su motori svih lunarnih modula dizajnirani tako da rade samo jednom tijekom cijelog svog vijeka trajanja.

Spustili su se u Tihi ocean, gdje ih je čekao USS Iwo Jima. Zapovjedni modul iz ove misije izložen je u Kansas Cosmosphere and Space Center u Hutchinsonu.

Zanimljivosti

– Lunarni je modul izgorio u atmosferi u travnju 1970. godine, no RTG (radio-izotopni termoelektrični generator) kojeg je nosio preživio je prolazak kroz atmosferu i pao u more. On je trebao biti ostavljen na lunarnoj površini kao izvor napajanja za eksperimente. Ostat će radioaktivan još otprilike 2.000 godina, no do sada nije otkriveno da je okoliš kontaminiran njime.

– Logo misije Apollo 13 je, uz logo misije Apollo 11, jedini koji nije sadržavao imena astronauta. Na njemu je bilo napisano Ex luna scientia i rimski broj 13.

-O ovoj misiji je Jim Lovell napisao knjigu Lost Moon, a ona je poslužila kao predložak za film Apollo 13 iz 1995. godine s Tomom Hanksom, Billom Paxtonom i Kevinom Baconom u glavnim ulogama.

– Slavni citat iz ove misije glasi “Houston, we have a problem”, a rekao ga je Swigert prilikom javljanja kontroli na Zemlji. Zapravo, radi se o pogrešnoj interpretaciji: Swigert je rekao “Okay, Houston, we’ve had a problem here”, a slično je kasnije izjavio i Lovell: “Houston, we’ve had a problem”.

– Nakon uspješno završenog spašavanja, iz korporacije Grummann, koja je proizvela lunarni modul, ispostavili račun za vuču North American Aviationu, proizvođaču zapovjednog i servisnog modula, u iznosu od 400.000 dolara. Ponudili su im 22% popusta za plaćanje unaprijed.

Datum lansiranja: 11. travnja 1970.
Posada: James Lovell (zapovjednik), John Swigert (pilot zapovjednog modula), Fred Haise (pilot lunarnog modula)
Zamjenska posada: John Young, Thomas Mattingly, Charles Duke
CSM/LM: Odyssey/Aquarius
Perigej/apogej/inklinacija: 181,5/185,6 km/33,5°
Trajanje misije: 5 dana, 23 sata

Naslovnica: NASA