Svemir

Pogled u zvijezde s dna gravitacijskog bunara

Apollo 14

Nakon otkazivanja misije Apollo 13 usred leta k Mjesecu ponovno je poraslo zanimanje za lunarnim misijama, koje su, nakon prva dva uspješna slijetanja, u očima javnosti postale rutina. Zapovjednik ove misije bio je Alan Shepard, prvi Amerikanac u svemiru i jedini iz programa Mercury koji je sletio na Mjesec. Edgar Mitchell jedan je od rijetkih NASA-inih astronauta iz doba Apolla koji je imao doktorat. Zbog svojih akademskih kvalifikacija držao je sate matematike ostalim kandidatima za astronaute. Stuart Roosa je, pak, prvi astronaut koji je poletio, a da prije toga nije služio u zamjenskoj posadi, što dovoljno govori o njegovim kvalitetama.

Njih su trojica prvotno određeni za Apollo 13, no prebačeni su na Apollo 14 kako bi se Shepard, koji se nedavno prije toga vratio u aktivnu službu, bolje pripremio za let.

Prilično se problema dogodilo tijekom leta, počevši sa spajanjem zapovjednog i lunarnog modula u Zemljinoj orbiti. Nakon pet neuspješnih pokušaja prilikom kojih se brtve nisu zatvorile, Roosa je uspio tek od šestog puta spojiti module i to kad se doslovno zabio zapovjednim modulom u lunarni i gurao ga kroz svemir. Sjetite se ovoga kad budete gledali neki holivudski film u kojem Rusi probleme u svemiru rješavaju čekićem.

Ni slijetanje na Mjesec nije prošlo bajno jer je tijekom slijetanja otkazao radar, koji je trebao pružati podatke o visini. Ovaj je ponovno proradio tek kakvih pet km od površine, doslovno u posljednji trenutak pred otkazivanje slijetanja.

Antares je na Mjesecu proveo 33 sata, tijekom kojih su Shepard i Mitchell dva puta izlazili na njegovu površinu u ukupnom trajanju od 9 sati. Prikupili su uzorke stijenja sa trinaest različitih lokacija, odradivši pritom deset eksperimenata i fotografirajući okolinu.

Sa sobom su imali ručna kolica (Apollo 14 jedini je koji ih je nosio na Mjesec), kojima su lakše prikupljali i prenosili uzorke tla ka LM-u. Zanimljivo je da nisu uspjeli doći do primarnog cilja istraživanja, kratera Cone. On se nalazio na visini od 91 metra pa su se Shepard i Mitchell morali uspinjati, noseći kolica, po strmoj površini. U nekoliko su navrata morali stati kako bi uhvatili daha i procijenili kojim putem dalje krenuti, jer su se stalno pojavljivali odroni sitnog kamenja, koji su im znatno otežavali kretanje. Zbog tih nepredviđenih okolnosti isteklo im je vrijeme predviđeno za proučavanje kratera, pa su se morali vratiti nazad, samo 30-ak metara od cilja.

Javnosti najzanimljiviji dio misije je bio prvi sportski događaj na Mjesecu: Shepard je prokrijumčario palicu za golf i dvije loptice. Udario je jednu pred tv-kamerom, poprativši udarac izjavom kako je loptica odletjela “miljama daleko”. Zapravo, odletjela je kakvih 350 metara dalje u obližnji krater.

Apollo 14 vratio se na Zemlju 9. veljače 1971. Zapovjedni modul Kitty Hawk nalazi se u Astronautskoj kući slavnih u Titusvilleu na Floridi.

Zanimljivosti

– Iako je Shepard već letio u svemir u misiji Mercury 3, to je bio suborbitalni, petnaestominutni let. Novinari su stoga ovu posadu nazvali “The three-rookies”.

– Shepardovo slijetanje na Mjesec najpreciznije je od svih misija programa Apollo.

– Shepard je, s navršenih 47 godina, bio najstariji čovjek koji je dospio na Mjesec.

– Posada Apolla 14 je bila zadnja koja morala proći karantenu nakon povratka s Mjeseca.

Datum lansiranja: 31. siječnja 1971.
Posada: Alan Shepard (zapovjednik), Stuart Roosa (pilot zapovjednog modula), Edgar Mitchell (pilot lunarnog modula)
Zamjenska posada: Eugene Cernan, Ronald Evans, Joe Engle
CSM/LM: Kitty Hawk/Antares
Perigej/apogej/inklinacija: 183,2/188,9 km/31,12°
Perilun/apolun/inklinacija: 108/314,1 km/159,9°
Broj izlazaka na površinu: 2
Trajanje misije: 9 dana

Naslovnica: NASA