Apollo 16
Pretposljednja misija na Mjesec, Apollo 16, spustila se na visoravan Descartes. Riječ je o prvoj misiji koja se spustila u brdsko područje, stoga je izbor sigurnog mjesta slijetanja igrao veću ulogu i uzeo više vremena no inače. Samo se sletno mjesto nalazilo između dva kratera, koji su pružili mogućnost uzimanja uzoraka starijih slojeva lunarnog stijenja.
Iako je misija do ulaska u lunarnu orbitu protekla besprijekorno, nakon odvajanja lunarnog modula (LM) registriran je kvar na jednom od potisnika zapovjednog modula Casper (CM). Kvar je doveo u pitanje uključenje motora pomoću kojih bi se prilagodila orbita Caspera, pa je slijetanje lunarnog modula zamalo otkazano. Ipak, nakon šest sati potrošenih na traženje problema, proračuni kontrole na Zemlji pokazali su kako kvar predstavlja mali rizik i može se kompenzirati, pa su Young i Duke (koji su se već odvojili i letjeli u lunarnom modulu kada se problem dogodio) dobili dopuštenje za slijetanje.
Young i Duke proveli su tri dana istražujući brdovito Mjesečevo područje, dok je Mattingly prolazio iznad njih u Casperu. Descartes, koji je prije smatran vulkanskim područjem, pokazao se područjem punim stijena, nastalo zbog stalnih udara meteorita iz svemira. U kolekciji raznih stijena nalazila se jedna teška 11 kg, te je postala najveća stijena donešena na Zemlju u programu Apollo. Kao i u misiji Apollo 15, Young i Duke koristili su lunarni rover za kretanje po površini, kojim su dostizali brzinu od 17 km/h. Koliko god se ta brzina činila malenom nama koji na Zemlji vozimo višestruko brže, tih 17 km/h do danas je važeći rekord za vožnju po Mjesecu.
Nakon uzlijetanja sa površine, spojili su se sa zapovjednim modulom i prešli u njega, prethodno očistivši kabinu od lunarne prašine kako ova ne bi prešla u CM. Nakon toga lunarni modul je odbačen. Ostao je u Mjesečevoj orbiti oko jedne godine, nakon toga se srušio na nepoznatu lokaciju na Mjesecu.
Posada Apolla 16 spustila se u Tihi ocean nakon jedanaest dana u svemiru, gdje ih je čekao USS Ticonderoga. Zapovjedni modul izložen je u Svemirskom i raketnom centru u Huntsvilleu.
Zanimljivosti
– Ken Mattingly, pilot zapovjednog modula, bio je član misje Apollo 13. Zamijenjen je Jackom Swigertom samo tri dana prije leta jer su se NASA-ini liječnici pobojali da će se razboljeti od ospica, kojima je bio izložen nekoliko dana ranije. Ospice nikad nije dobio.
– Charles Duke, koji je u to vrijeme imao 36 godina, najmlađi je astronaut koji je hodao po Mjesecu.
Datum lansiranja: 16. travnja 1972.
Posada: John Young (zapovjednik), Thomas Mattingly (pilot CM-a), Charles Duke (pilot LM-a)
Zamjenska posada: Fred Haise, Stuart Roosa, Edgar Mitchell
CSM: Casper
LM: Orion
Perigej/Apogej/Inklinacija: 166,7/176 km/32,54°
Perilun/Apolun: 107,6/315,4 km
Broj izlazaka na površinu: 3
Trajanje misije: 11 dana, 2 sata
Naslovnica: NASA