Aurora 7

Mercury-Atlas 7 druga je misija s posadom u kojoj se koristila raketa Atlas. Lansirana je iz Cape Canverala u svibnju 1962. godine te je bila prva američka misija uopće posvećena isključivo znanstvenim eksperimentima – ponašanju tekućine u bestežinskom stanju, fotografiranju Zemlje, promatranje metereoloških fenomena i slično. Uvedena su određena poboljšanja kako bi se izbjegli problemi iz prethodnih misija, kao i dodatna oprema potrebna za izvođenje spomenutih eksperimenata.

Osim znanstvenog dijela sam let nije nudio ništa nova: bio je zapravo ponovljeni Mercury-Atlas 6 jer su konstruktori htjeli biti sigurni u izdržljivost kapsule, kako bi je poslali na znatno dugotrajniju misiju od tri orbite. Međutim, ono što je trebala biti lagano odrađena misija, pretvorilo se u strahovanje za život astronauta. Sustav za upravljanje – točnije, njegovi žiroskopi – poludjeli su praktički od trenutka zauzimanja stabilne orbite. Slali su brodskom računalu krive podatke o položaju letjelice, na što se ovaj zaglavio u petlju i počeo nasumično paliti potisnike da ispravi grešku koje zapravo nije niti bilo. Kako Aurora 7 ne bi ostala bez goriva u ovako ranoj fazi leta, upravljanje je prebačeno na astronauta. I tada, zapravo, počinju pravi problemi.

Scott Carpenter očigledno je bio impresioniran onim što je vidio nakon što je dospio u svemir, te je stalno kontrolu na Zemlji zasipao opisima Zemlje i njezinih ljepota. Počeo je okretati letjelicu kako bi imao bolji pogled, nemilice trošeći gorivo – već po isteku prve orbite Carpenter je “obrijao” gotovo trećinu zalihe goriva. Zemaljska kontrola pokušala ga je primiriti i naredila mu da prestane trošiti gorivo. Carpenter se, izgleda, nije obazirao na savjete, jer je do početka treće, posljednje orbite potrošio dodatnih dvadesetak posto goriva.

Za spuštanje broda klase Mercury iz svemira potrebno je minimalno 40% goriva u njegovim rezervoarima kako bi ga se postavilo u odgovarajući položaj, te pogurnulo nazad u atmosferu. Carpenter, koji je orbitu ranije ignorirao signalizaciju o niskoj razini goriva tako što je zalijepio komad ljepljive vrpce preko nje, bio je na donjoj granici potrebnoj za povratak i ako dospije do površine, to će biti doslovno na isparavanjima.

Kako brodsko računalo, zbog ranije spomenutog kvara na žiroskopima, nije moglo samo poravnati letjelicu, sve je bilo na Carpenteru. Kontrola na Zemlji bila je toliko zabrinuta da će usijana glava u orbiti nešto učiniti krivo, da je postavila Alana Sheparda da svojeglavog pilota u Aurori 7 provede korak po korak kroz cijeli proces manualnog spuštanja letjelice. Shepard je svoj dio posla odradio besprijekorno, no Carpenter je teoriju tako traljavo proveo u praksu da je sletio čak 400 km dalje od planiranog mjesta.

Carpenter je obaviješten je kako spasilačkim ekipama treba barem sat ili dva da dođu do njega i naređeno mu je da ih sačeka unutar kapsule, koja je plutala u vodi. Poslušan kao i tijekom cijele dotadašnje misije, Carpenter je izašao iz kapsule čim se uvjerio da je more dovoljno mirno. Začuđujuće, Carpenter je tek po povratku u Cape Canaveral shvatio kakve je sve budalaštine izveo tijekom misije. Ispričao se i ponudio preuzeti svu krivnju na sebe, no ponuda je odbijena: Americi trebaju heroji i Carpenter će biti heroj. Za sve probleme okrivit će se isključivo manjkava oprema. Carpenter, s druge strane, zbog nevjerojatne neprofesionalnosti i nemara koje je iskazao tijekom leta, više nikada neće letjeti u svemir.

Kapsula orištena u misiji Mercury-Atlas 7 izložena je u US Astronaut Hall of Fame, Titusville, Florida.

Zanimljivosti

– Negdje početkom treće orbite riješena je misterija iz misije Friendship 7: tada je Glenn primijetio sitne, svijetle čestice kako strujaju uzduž letjelice. On ih je usporedio sa krijesnicama, a kontrola na Zemlji pretpostavila je da se radi o komadićima kristala leda. Ispostavilo se da su bili u pravu – Carpenter je snažno udario rukom sa unutrašnje strane letjelice, na što su se sitni komadići leda odvojili od oplate sa vanjske strane i prostrujali pokraj prozora.

– Konstruktori Mercuryja bili su nezadovoljni poslije ove misije zbog činjenice da  zbog nečije gluposti i tvrdoglavosti mogu izgubiti astronauta. Zbog toga su za ostale Mercuryje razvili dodatno računalo, kojim su svakom trenutku mogli preuzeti kontrolu nad letjelicom.

– Astronaut koji je prvotno trebao letjeti na Mercury-Atlas 7 bio je Deke Slayton, ali je uklonjen iz programa jer mu je tijekom ispita tjelesne izdržljivosti otkrivena srčana aritmija. Scott Carpenter, njegova zamjena, mjesecima se ispričavao Slaytonu jer je ni kriv ni dužan upao na njegovo mjesto.

Datum lansiranja: 24. svibnja 1962.
Posada: Scott Carpenter
Zamjenska posada: Walter M. Schirra
Perigej/apogej/inklinacija: 154/260 km/32,5°
Trajanje misije: 5 sati

Naslovnica: NASA