Svemir

Pogled u zvijezde s dna gravitacijskog bunara

Cassini-Huygens

Nakon razvoja koji je trajao gotovo petnaest godina, sonda Cassini-Huygens lansirana je 1997. godine k Saturnu iz Cape Canaverala. Sastojala se od dva dijela: orbitera Cassini, te atmosferske sonde/landera Huygens. Do Saturna je stigla 2004. godine, nakon sedam godina putovanja.

Saturn ima vrlo velik broj prirodnih satelita – preko šezdeset – pa je jedan od primarnih ciljeva bila potraga za novim mjesecima, kojih je od prispijeća u Saturnovu orbitu do danas otkriveno ukupno sedam.

Početkom 2005. godine od Cassinija se odvojila sonda Huygens i spustila na Titan. Za zadatak je imala rasvijetliti tajne u koje Voyager 1 dvadeset i pet godina ranije nije uspio proniknuti. Ovaj se padobranom spustio kroz gustu metansku atmosferu i sletio u područje koje vrlo liči na riječne obale na Zemlji.

Kasnije radarske snimke Titana pokazale su kako ondje postoje jezera metana; to je prvi slučaj postojanja tekućine izvan Zemlje. Satelitske snimke površine Marsa sugeriraju da se na njegovoj površini povremeno pojavljuje voda u tekućem obliku, no za to još nema čvrstog dokaza.

Podaci prikupljeni prilikom preleta pokraj Enkelada ukazuju kako ispod njegove površine postoji ocean tekuće vode, što ovaj Saturnov mjesec – uz Jupiterovu Europu – čini najvjerojatnijim mjestom u Sunčevu sustavu na kojem postoji život.

Cassini je više od deset godina u orbiti Saturna, prilikom čega je posjetio i neke od njegovih mjeseca. U orbiti će ostati do kraja 2017. godine, kada će biti namjerno srušen u Saturnovu atmosferu.

Zanimljivosti

– Sonda Cassini ime je dobila po talijansko-francuskom astronomu imena Giovanni Domenico Cassini. Huygens je pak imenovan po nizozemskom astronomu imena Christiaan Huygens.

Huygensovo spuštanje na Titan prvo je takvo izvršeno na neko tijelo vanjskog dijela Sunčeva sustava.

Naslovnica: NASA