Curiosity
Nakon što je stekla dovoljno iskustva u radu sa daljinski upravljanim robotskim uređajima na drugim svjetovima te saznala kako je Mars nekoć imao uvjete za razvoj života, NASA je u kolovozu 2012. godine na Mars spustila Curiosity, najveći i najopremljeniji rover do sada. Primarne zadaće su mu potraga za dokazima nekadašnjeg života, proučavanje klimatskih uvjeta i geoloških osobitosti, te prikupljanje podataka važnih za buduće misije s posadom.
Uvelike se razlikuje od prethodnika, koji su ondje dospjeli 1997. (Sojourner), odnosno 2004. godine (Spirit i Opportunity). Ova dva posljednja kroz cijelu su misiju imali problema sa napajanjem: zbog taloženja prašine na solarnim pločama i zbog kraćih dana tijekom zime, u nekoliko su navrata bili u opasnosti da ostanu bez energije. S druge strane, pokazali su se vrlo otpornima na uvjete koji vladaju na Marsu.
Kako NASA nije željela da joj ova osjetljiva i skupa misija ovisi o naslagama pijeska i prašine, Curiosity je upogonila radioizotopnim termoelektričnim generatorom (RTG). Ovaj proizvodi elektricitet iz topline nastale raspadom plutonija-238, što će osigurati obilje energije za barem desetljeće i pol. Druga velika razlika s prethodnicima jest količina znanstvenih instrumenata. Spirit i Opportunity imali su ih sedam kilograma svaki; Curiosity na svojim plećima nosi ravno osamdeset. Produženo je i planirano vrijeme misije: za Spirit i Opportunity je planiran životni vijek od tri mjeseca. Curiosity je trebao potrajati najmanje dvije godine.
Zbog roverove velike težine (900 kg), odustalo se od prizemljenja pomoću zračnih jastuka. Po ulasku u atmosferu korišten je padobran i posebno konstruirana platforma opremljena raketama, čiji je zadatak dovoljno usporiti pad da se rover sigurno spusti. Na nešto manje od dva kilometra iznad površine padobran je odbačen, a uključile su se potisne rakete na platformi za prizemljenje. Sedam metara iznad tla, s platforme je spušten rover na tri čvrsta najlonska užeta. Po kontaktu s tlom rover se odvojio od platforme, koja je odletjela i srušila se 650 metara dalje, kako ga ne bi oštetila.
Curiosity je prizemljen u 154 km široki krater Gale, nastao udarom asteroida u dalekoj Marsovoj prošlosti. Ovaj predstavlja pravu škrinju s blagom: star je gotovo četiri milijarde godina i ispunjen sedimentima koje je isprva nanijela voda. Povlačenjem vode preko njih je došao još jedan sloj, ovog puta nanesen vjetrom. Tijekom silnih stoljeća vjetar je ponovno odigrao važnu ulogu, ovog puta u eroziji materijala, a za kojim je u središtu kratera ostala pet i pol kilometara visoka planina Aeolis Mons. Upravo je planina predstavljala središnju točku roverovih operacija unutar kratera Gale: na njoj nakupljeni sedimenti dat će izvrstan uvid u najmanje dvije milijarde godina geološke povijesti.
Jedno od prvih Curiosityjevih otkrića bilo je eonima staro korito rijeke na Marsu, no ovo više nikog nije iznenadilo – Spirit i Opportunity već su dokazali kako je na Marsu nekoć veselo žuborila voda. Početkom 2015. pronašao je dokaze da voda postoji ispod površine u tekućem stanju. Sljedeće značajno otkriće uslijedilo je nakon što je rover bušilicom izvadio uzorak tla sa dubine od 60 cm, a koji je pokazao kako je krater Gale bio pogodan za život mikroba.
Jedna od zadaća jest praćenje količine radijacije, koja se pokazala iznimno visokom, previsokom da bi se astronauti mogli kretati Marsovom površinom koristeći aktualnu tehnologiju. Buduće će misije na Mars morati koristiti opremu s daleko boljom razinom zaštite od radijacije no što je to danas slučaj.
Zanimljivosti
– Mjesto slijetanja nazvano je Bradburyjevim sletnim mjestom, u čast pisca znanstvene fantastike Raya Bradburyja.
– Prvi kamen kojeg je Curiosity analizirao na Marsu nazvan je “Jake Matijevic”. Jacob “Jake” Matijević (1947-2012) bio je NASA-in inžinjer hrvatskog podrijetla, koji je imao vrlo značajnu ulogu u razvoju svih rovera koje je NASA poslala na Mars. Njemu u čast, osim spomenutog kamena, i jedna planina na Marsu nazvana je Matijevic Hill.
Ime misije: Mars Science Laboratory (Curiosity)
Datum slijetanja: 6. kolovoza 2012.
Kraj misije: –