Svemir

Pogled u zvijezde s dna gravitacijskog bunara

Friendship 7

Kako su se suborbitalni letovi s posadom pokazali uspješnima jednako kao i bespilotne orbitalne misije, s nestrpljenjem se očekivalo koga će se lansirati kao prvog Amerikanca u Zemljinu orbitu. Na tiskovnoj konferenciji u prosincu 1961. NASA je objavila ime astronauta koji će poletjeti u misiji Mercury-Atlas 6. Bio je to John Glenn u kapsuli nazvanoj Friendship 7, a kao zamjena određen mu je Scott Carpenter.

Misija je planirana za kraj 1961. jer su Sovjeti također poslali čovjeka (zapravo dvojicu) u orbitu te godine, ali zbog tehničkih poteškoća došlo je do odgode. Zbog raznih je kašnjenja Mercury-Atlas 6 tek u siječnju 1962. godine stigao na lansirnu rampu. Lansiranje je opet odgađano zbog dodatnih problema (kvarovi na rezervoarima za gorivo), kao i nepovoljnih vremenskih uvjeta. Ono se dogodilo tek 20. veljače 1962., više od mjesec i pol dana kasnije od zakazanog.

Prve trenutke u orbiti Glenn je potrošio gledajući Zemlju. Za to su vrijeme na Zemlji užurbano računali njegovu putanju: prema prvim proračunima računala iz Svemirskog centra Goddard, parametri koje je postigao Friendship 7 bili su više nego zadovoljavajući – prema njima, kapsula je mogla ostvariti gotovo stotinu orbita oko Zemlje. Glenn je, gledajući Zemlju iz svemira, izvijestio o pješčanoj oluji nad Nigerijom. Tom je prilikom primjetio razliku između proklamirane visine na visinomjeru i one na kojoj je zaista bio, ali to je odstupanje bilo zanemarivo. Nakon što je nadletio Australiju učinilo mu se da kroz prozor vidi nešto nalik krijesnicama. Dakako, krijesnice nisu bile niti blizu onoga što je vidio. Kontrola na Zemlji zaključila je da se radi komadićima kristaliziranog leda koji su strujali uzduž letjelice.

Prilikom preleta iznad sjeverne Amerike, izvjestio je kontrolu da ima problema sa potisnicima na nosu kapsule. Automatski stabilizatori nisu radili ispravno, pa je Glenn ručno vršio korekciju putanje svaki put kad je letjelica skrenula od zadane. Osim toga, kontrola leta naknadno je uočila da se toplinski štit pomaknuo iz svoga ležišta, što je moglo značiti samo jedno: kapsula i sam astronaut bili su u opasnosti da izgore prilikom ulaska u atmosferu. Glennu nije odmah priopćena loša vijest, nego je sam postao sumnjičav nakon što su ga sa vremena na vrijeme propitkivali o stanju “Segmenta 51”, senzora koji je očitavao stanje u kojem se nalazio sustav za prizemljenje letjelice. Na pritisak ostalih astronauta, kontrola je obavijestila Glenna o stanju toplinskog štita i mogućnosti da ne preživi povratak na Zemlju. Nakon 4 sata, 33 minute i tri pune ostvarene orbite, Friendship 7 dobio je naredbu za ulazak u atmosferu.

Tijekom ulaska u atmosferu trebale su biti ispaljene retro-rakete i odbačen njihov nosač. Međutim, donešena je odluka da se nosač ne odbacuje, jer je povezan s toplinskim štitom. U slučaju odbacivanja nosača, štit bi, budući da je pomaknut iz ležišta, otpao. Ušavši u atmosferu Glenn više nije mogao ručno upravljati brodom, pa je prepustio kontrolu računalu. Gorivo je, zbog stalnog manevriranja u orbiti, potrošeno prije no što se otvorio padobran. Zbog toga se Glenn odlučio za ručno otvaranje malog padobrana kako bi se kapsula stabilizirala. Trenutak prije no što je dosegao prekidač za otpuštanje padobrana on se otvorio automatski, dva kilometra prije programirane visine (6.4 km). Time se kapsula stabilizirala i smirila. Nakon toga se otvorio i glavni padobran, dodatno usporavajući spuštanje.

Friendship 7 spustio se u Atlanski ocean otprilike 60 km dalje od planiranog mjesta. Sedam minuta nakon toga, USS Noa pokupio je kapsulu i Glenna u njoj. Zanimljivo je da je kapsula bila još vrela od atmosferskog trenja pa Glenn nije mogao izaći iz nje kroz za to predviđeni otvor, nego je aktivirao eksplozivne šarke na pomoćnim vratima. Proučavajući kapsulu nakon slijetanja, utvrđeno je da je sa štitom i sustavom za slijetanje sve bilo u redu. Iza lažne uzbune stajao je neispravan senzor.

Kapsula Mercury br. 13 – Friendship 7 danas je izložena u National Air and Space Museum, Washington D.C.

Zanimljivosti

– Aktivirajući eksplozivne šarke pritiskom na detonator, Glenn je ozlijedio ruku kad je ovaj odskočio nazad u početni položaj. Na ruci mu je ostala posjekotina i kasnije modrica, makar imao zaštitne rukavice. To nije bio slučaj sa Gusom Grissomom, na čijim rukama nije bilo tragova nikakve ozljede.

Datum lansiranja: 20. veljače 1962.
Posada: John Glenn
Zamjenska posada: Scott Carpenter
Perigej/apogej/inklinacija: 159/265 km/32,5°
Trajanje misije: 5 sati

Naslovnica: NASA