Program Šenčou

Prvi kineski pokušaj slanja čovjeka u svemir vuče korijene još s kraja 1960-ih godina, kada je cijeli svijet pozorno pratio svemirsku utrku između Sjedinjenih Američkih Država i SSSR-a.

Mao Ce Tung, predsjednik kineske Komunističke partije, odlučio je kako Kina nikako ne smije zaostati za njima. Pokrenut je sveobuhvatan svemirski program pod nazivom Šuguang (službene oznake Projekt 714), čiji je prvi plod bio satelit Dong Fang Hong 1, lansiran iz Čiučuana 1970. godine.

Već sljedeće godine izabrano je devetnaest astronauta, od kojih bi jedan poletio u svemir već 1973. godine. Na nesreću, “blagodati” Kulturne revolucije uskoro su zahvatile svemirski program, pa je daljnji razvoj otkazan, a spomenuta devetnaestorica ostala su čvrsto na Zemlji.

Program je svoju revitalizaciju dočekao 1992.godine, pod oznakom Projekt 921 (kasnije preimenovan u Šenčou). Kako Kina nije imala iskustva u svemirskom letu s posadama, kupila ga je 1994. godine od Rusije. Rusi, još ošamućeni od raspada SSSR-a i financijskog sloma koji je uslijedio, rado su ustupili Sojuzovu tehnologiju u zamjenu za američke dolare. U trampu su bila uključena i svemirska odijela, te obuka dvojice kineskih astronauta u Rusiji.

Na temelju prodanih im Sojuza Kinezi su napravili vlastitu letjelicu, koju su nazvali Šenčou. Iako slična ruskom originalu, kineska se verzija razlikuje prvenstveno u veličini – 13% je veća, što upućuje da će možda u budućnosti polijetati i s četiri astronauta, umjesto sa tri, koliko stane u Sojuz.

Letjelica Šenčou se, kao i Sojuz, sastoji od tri dijela: orbitalnog modula (prostor namijenjen eksperimentima tijekom leta), modula za povratak (nalazi se između orbitalnog i servisnog modula, u njemu astronauti borave prilikom uzlijetanja i slijetanja), te servisnog modula (sadrži sustave za održavanje života i drugu opremu važnu za funkcioniranje letjelice).

U sklopu programa Šenčou poletjelo je deset brodova, od kojih je polovica bila bez posade.

– Šenčou 1 (studeni 1999.) – prvi pokusni, bespilotni let kapsule Šenčou

– Šenčou 2 (siječanj 2001.)- drugi bespilotni let

– Šenčou 3 (ožujak 2002.) – treći bespilotni let

– Šenčou 4 (Prosinac 2002.) – četvrti bespilotni let

– Šenčou 5 (listopad 2003.)
Posada: Jang Livej (prvi Kinez u svemiru)

– Šenčou 6 (listopad 2005.)
Posada: Fei Đunlong, Nie Haišeng

– Šenčou 7 (rujan 2008.)
Posada: Di Žigang, Liu Boming, Đing Haipeng

– Šenčou 8 (listopad 2011.) – bespilotni let, provjera sustava za spajanje u orbiti

– Šenčou 9 (lipanj 2012.)
Posada: Đing Haipeng, Liu Vang, Liu Jang – prva Kineskinja u svemiru

– Šenčou 10 (lipanj 2013.)
Posada: Nie Haišeng, Čang Ksiaguang, Vang Japing