Program Voshod

Već po lansiranju misija Vostok 5 i Vostok 6 postalo je jasno da je sovjetski svemirski program postavljen s namjerom postizanja što više spektakularnih podviga, bez ikakve vizije. Sergej Koroljev u to je vrijeme podnio zahtjev za gradnjom dodatnih Vostoka – odobrene su mu četiri letjelice – što je trebala biti vatrogasna mjera dok u službu ne uđe Sojuz.

Nije postojao jasno definiran plan što s njima: s vrha je došla tek naredba da nadolazeći letovi moraju nekako nadmašiti američki Gemini i zasjeniti činjenicu da SSSR polako posustaje u svemirskoj utrci. Kako je Gemini trebao udomiti dva astronauta, pred konstruktore je stavljen jasan zadatak: SSSR mora u svemir poslati barem jednog više.

Kako bi se ostvarile želje političke vrhuške, na Vostocima su napravljene preinake potrebne za takav let. Ugrađene su rakete za prizemljenje i veći padobrani, što je značilo da kozmonauti sada mogu sletjeti zajedno s kapsulom na tlo – ovo je bilo ključno poboljšanje, jer u letjelici jednostavno nije bilo mjesta za tri katapultirajuća sjedišta.

Ugrađene su i dodatne retrorakete, koje su trebale poslužiti za vraćanje Voshoda – kako je program nazvan – na Zemlju u slučaju opasnosti. Napravljena je još jedna, jako bitna izmjena: posada, zbog uštede na težini i prostoru, nije nosila svemirska odijela niti kacige. Nakon prvog Voshoda s tri člana posade, trebalo je uslijediti još nekoliko letova – barem tri – no otkazani su svi osim jednoga. Nakon ovog međuprojekta uslijedio je program Sojuz, koji, uz određene preinake, leti još i danas.

Ispod su nabrojani letovi ovoga programa, sa kozmonautima koji su u njima letjeli:

1. Voshod/Vladimir Komarov, Konstantin Feoktistov, Boris Jegorov
2. Voshod 2/Pavel Beljajev, Aleksej Leonov