Sigma 7
Misija Mercury-Atlas 8/Sigma 7 lansirana je u listopadu 1962. godine, a kapsula i Schirra u njoj šest su puta obletjeli Zemlju. Ovo je također bila i prva misija iz serije Mercury koja je protekla bez ikakvih poteškoća. U devet sati i 13 minuta koliko je misija trajala, Schirra je izvršio razne eksperimente koji su uključivali testiranje Mercuryjeva autopilota, fotografiranje Zemlje iz orbite – za što se prethodno konzultirao sa poznatim fotografima magazina Life i National Geographic – te promatranje planeta Merkura i bilježenje atmosferskih promjena.
Schirra je pokušao upravljati letjelicom orijentirajući se po zvijezdama, ali to se pokazalo preteškim zadatkom zbog malenog prozora na kapsuli. Ova misija je specifična i po tome što je po prvi puta – iako posredno i na samo nekoliko trenutaka – izvršeno javljanje iz svemira radio i TV gledateljima i slušateljima. Schirri se nimalo nije svidjela ideja davanja medijskih izjava dok je u svemiru, premda će u NASA-i postati svjesni njegove averzije prema medijima tek tijekom misije Apollo 7.
U dva je navrata isključio žiroskope i napajanje, testirajući sposobnost kapsule da se sama nanova orijentira u svemiru po resetiranju svih sustava. U to su vrijeme lansirani prvi telekomunikacijski sateliti, a Schirra je u zadatak dobio vizualno praćenje jednog od takvih, Echo 2. Međutim, iako je desetak minuta tražio po nebu, sferu promjera 30 metara nije ugledao.
Za razliku od prethodnika, misije Aurora 7, koja je promašila mjesto slijetanja za čak 400 km, Sigma 7 spustila se samo sedam km od nosača aviona koji je čekao u Tihom oceanu. Isto tako, Scott Carpenter tijekom svoga leta gorivo je nemilice trošio, pa je jedan od zahtjeva prije misije bio stroga opreznost i štednja goriva. Koncentrirani je Schirra na kraju misije, prije paljenja retro-raketa, imao čak 80% goriva u spremnicima.
Kapsula Mercury 16–Sigma 7 trenutno je izložena u United States Astronaut Hall of Fame, Titusville, Florida.
Zanimljivosti
– Nakon misije Aurora 7 (MA-7), SAD i SSSR su imali po dva orbitalna leta iza sebe, što je podiglo samopouzdanje Amerikancima. Međutim, u kolovozu 1962. u višednevne su misije lansirani Vostok 3 i Vostok 4, sa samo jednim danom razmaka. Iz tog se razloga htjelo slično učiniti sa preostalim Mercuryjima, no ispostavilo se kako bi priprema za tako što uzela enormno puno vremena i znatno povećao rizik za brod i pilota. Ideja je napuštena i nastavilo se po prethodno zacrtanom planu.
– Schirra je poslije misije tvrdio da nije ni počemu impresioniran letom koji je učinio, za njega je to bio samo još jedan rutinski posao, što je zahvalio dobroj letjelici. Sva je prilika da se predstavio tako hladnokrvnim i pohvalio svoj stroj zbog prethodne misije u kojoj je Carpenter zmalo samog sebe ubio, a zbog koje su se inženjeri i astronauti dugo gledali “preko nišana”. Schirra je vjerojatno htio smiriti tenzije.
– Schirra je prvi astronaut koji je nosio ručni sat tijekom misije. Iako je kapsula imala vlastiti kronometar i NASA nije smatrala da je potreban dodatni, Schirra je inzistirao na vlastitom za slučaj potrebe. Upravo će ručni sat, uz Schirrine manevarske eksperimente, spasiti život Gordonu Cooperu u misiji MA-9.
Datum lansiranja: 3. listopada 1962.
Posada: Walter Schirra
Zamjenska posada: Gordon Cooper
Perigej/apogej/inklinacija: 153/285 km/32,5°
Trajanje misije: 9 sati, 13 minuta
Naslovnica: NASA