Sputnjik

Sredinom 1955. godine američki je predsjednik Dwight Eisenhower najavio kako Sjedinjene Američke Države namjeravaju u svemir poslati umjetni satelit tijekom Međunarodne godine geofizike. Ova je bila međunarodni projekt u trajanju od sredine 1957. do kraja 1958. godine, tijekom koje su zemlje svijeta razmjenjivale znanja i iskustva iz područja znanosti. U Sovjetskom se Savezu takva ideja već nekoliko godina razmatrala među konstruktorima raketa, a Eisenhowerovom objavom dobila je i službeni blagoslov vrha Komunističke partije.

Zahvaljujući bržoj reakciji, neodlučnosti Eisenhowerove administracije, problemima s Vanguardom i sjajnom inženjeru Sergeju Koroljevu, SSSR je prvi uspio lansirati satelit: 4. listopada 1957. godine iz Bajkonura je poletio Sputnjik, prvi umjetni satelit u Zemljinoj orbiti. Sputnjik je bio malena metalna kugla promjera 58 cm s četiri antene duge od 2,4 do 2,9 metara. Imao je radio odašiljač (emitirao je na dvije frenkvencije, 20 i 40 MHz) kojima je emitirao prepoznatljiv signal kojeg su mogli pratiti radio-amateri širom svijeta.

Analizom radio-signala prikupljale su se informacije o gustoći elektrona u ionosferi, dok su se temperatura i pritisak unutar kapsule izvodili temeljem trajanja signala kojeg je Sputnjik emitirao. Kada su inženjeri na Zemlji prvi puta registrirali signal sa sonde kao znak da je ova uspješno dospjela u orbitu, nastalo je sveopće veselje. Uspjehu unatoč, sovjetski su mediji suzdržano popratili vijest – reagirali su dostojno postignuću tek kad su se zapadni mediji u nevjerici stali hvatati za glavu.

Lansiranje prvog umjetnog satelita u povijesti najveći odjek je imalo u dvorištu najvećeg suparnika, Sjedinjenih Američkih Država: nastala je panika i konsternacija, a javnost je bezuvjetno tražila odgovor “slobodnog svijeta” na komunističku opasnost iznad njihovih glava.

U SAD-u se u to vrijeme aktivno radilo na Vanguardu, prvom američkom satelitu. Kako bi cijelom svijetu pokazali da je Sputnjik tek slučajan uspjeh nazadne, agrarne i totalitarne zemlje, lansiranje je praćeno na televiziji. Pompozno Vanguardovo lansiranje praćeno tv-kamerama završilo je fijaskom: raketa se srušila nakon što se samo za jedan metar podigla s lansirne rampe.

Sputnjik je za to vrijeme i dalje bio u orbiti, odašiljući poznati bip-bip puna 22 dana dok nije iscrpio baterije. Izgorio je u atmosferi 4. siječnja 1958. godine, točno tri mjeseca po lansiranju. Njegovim je letom započelo svemirsko doba ljudske rase, te ujedno i nadmetanje između SSSR-a i SAD-a poznato pod imenom svemirska utrka.