Tiangong 1
Tiangong 1 prva je kineska svemirska postaja, s prvenstvenom svrhom uvježbavanja spajanja letjelica u orbiti te sekundarnom zadaćom da posluži kao platforma za vršenje laboratorijskih eksperimenata.
Lansiranje svemirske postaje bio je logičan korak u razvoju kineskog svemirskog programa te su najavu lansiranja svemirske ispostave zapadni promatrači očekivali gotovo od leta Janga Liveja. Službena je najava stigla u drugoj polovici 2008. godine, s procjenom lansiranja tijekom 2010. ili 2011. godine.
U rujnu 2011. postaja je postavljena u orbitu, čime je Kina postala tek treća nacija svijeta koja je to učinila samostalno – jedine zemlje koje su isto to učinile su Rusija i SAD. Postaja je sposobna raditi u autonomnom režimu bez posade, što je testirano nakon postavljanja iste u orbitu. Na Zemlju su stigle prve fotografije, analiza sunčeva zračenja i analiza gornjih slojeva atmosfere. Postaja je opremljena grijačem hrane, kojeg niti jedna prethodna misija nije imala, dok im je za razonodu na raspolaganju laptop namijenjen gledanju filmova i komunikaciji s obitelji.
Prva letjelica koja se spojila s Tiangongom 1 bio je bespilotni Šenčou 8, testirajući sustave za spajanje obje letjelice. U lipnju 2012. uslijedio je Šenčou 9 sa tri astronauta, među kojima je bila i Liu Jang, prva Kineskinja u svemiru. Kao što je bio slučaj s prethodnom misijom i Šenčou 9 je izveo dva spajanja s postajom, automatsko i manuelno. Liu Jang je tom prilikom imala posebnu kabinu za higijenu, zvučno izoliranu od ostatka postaje. Ista je opremljena s većom zalihom vode od one namijenjene muškom dijelu posade, što je u skladu s međunarodnim konvencijama koje definiraju potrebe spolova u svemiru. Posada Šenčoua 9 vratila se na Zemlju nakon 13 dana u svemiru.
Sljedeća misija k Tiangongu 1 bila je Šenčou 10 u lipnju 2013. godine. Ohrabreni uspjehom prethodne misije, za ovu je CNSA (Kineska svemirska agencija) osmislila složenije znanstvene eksperimente, uključujući i predavanje fizike studentima na Zemlji, koje je držala Vang Japing. Primarni cilj misije bio je daljnje usavršavanje spajanja dvije letjelice u svemiru, ključnog preduvjeta za gradnju budućih postrojenja. Posada Šenčoua 10 napustila je postaju i sletjela na Zemlju 15 dana po polijetanju.
Ovom je misijom okončana serija posjeta astronauta Tiangongu 1, koji se još uvijek nalazi u orbiti. Postaja je trebala biti spuštena u atmosferu i uništena krajem 2013. godine, no takav je scenarij otkazan pod izgovorom kako je ista u izvrsnom stanju i još uvijek prikuplja vrijedne znanstvene podatke. Početkom 2016. godine izgubljen je kontakt s njom, što znači kako će u dogledno vrijeme bez kontrole ući u atmosferu i raspasti se. Pritom postoji mogućnost da krhotine postaje padnu na naseljena područja planeta i dovedu u opasnost živote ljudi.
Ako Tiangong 1 uspoređujemo s Međunarodnom svemirskom postajom, riječ je o pravom patuljku – prostor raspoloživ astronautima na ISS-u 56 puta je većeg volumena. Čak i u usporedbi s ranim Saljutima, Tiangong 1 predstavlja perolaku kategoriju. No valja imati na umu kako je on tek uvod u izgradnju puno veće, modularne svemirske postaje po uzoru na Mir i ISS, a CNSA kaže da će veličinom biti slična američkom Skylabu.
Zanimljivosti
– Automatski sustav za spajanje u orbiti izvedenica je sovjetskog sustava APAS, kojeg su Kinezi toliko unaprijedili, da su na svojoj verziji prijavili petnaest različitih patenata.
– Stanica je iznutra obojana u dvije boje: smeđom bojom donja polovica, a plavom gornja. Cilj takvih ličilačkih zahvata je pomoći astronautima da se lakše orijentiraju u bestežinskim uvjetima. Sličnu su praksu provodili Sovjeti na Saljutu 3.
– Za potrebe prvog tv-prijenosa s Tiangonga 1, Liu Jang je bilo dopušteno (možda i savjetovano) ponijeti nešto kozmetike sa sobom u svemir.
Datum lansiranja: 29. rujna 2011.
Dimenzije: 10×3,5 m
Volumen: 15 m3
Perigej/apogej/inklinacija: 351/359 km/42,8˚