Voyager 1

Sredinom 1960-ih u NASA-i je izračunato kako će se vanjski planeti sunčeva sustava krajem 1970-ih naći u ravnini, što je događaj koji se javlja jednom u 176 godina. Taj rijedak fenomen pružio je priliku da se planet Jupiter iskoristi kao gravitacijska praćka kojom bi se svemirske sonde usmjerile k ostalim planetima vanjskoga sustava – Saturnu, Uranu, Neptunu i Plutonu. U tu su svrhu izgrađene dvije letjelice, Voyager 1 i Voyager 2.

Voyager 1 lansiran je u rujnu 1977. godine sa zadatkom istraživanja Jupitera i Saturna. Do Jupitera, koji se nalazi na pet puta većoj udaljenosti od Sunca nego Zemlja, stigao je u travnju 1979. godine, šaljući na Zemlju podatke i fotografije nikad prije viđene.

Otkrio je kako i Jupiter, baš kao i Saturn, ima prstenove, no puno bljeđe. Intrigantne slike stigle su prilikom promatranja mjeseca Europa, za koji je zaključeno kako je prekriven ledom ispod kojeg možda leže oceani tekuće vode.

Njegovo najveće otkriće predstavljala je vulkanska aktivnost na mjesecu Ilja, prva takva otkrivena na nekom tijelu solarnog sustava osim Zemlje. Prolazak pokraj Jupitera iskorišten je i za proučavanje ostalih mjeseca – otkrivena su pritom dva nova – magnetnog polja i snažne radijacije, već uočene ranijim preletom sonde Pioneer 10.

Zahvaljujući Jupiterovoj gravitaciji, Voyager 1 snažno je odbačen k Saturnu, koji se nalazi na dvostruko većoj udaljenosti od Sunca nego Jupiter. Ondje je stigao u studenom 1980. godine, šaljući na Zemlju podatke o najljepšem planetu našega sustava. Prvotno je planirano da Voyager 1 iskoristi Saturnovu gravitaciju za put k Plutonu, no ranije otkriće atmosfere na Titanu donijelo je krupnu promjenu plana: otkazana je misija k Plutonu, a Voyager 1 je umjesto toga upućen k Titanu kako bi ga detaljnije ispitao. Nažalost, ispostavilo se kako njegovi instrumenti ne mogu probiti Titanov debeli plinoviti omotač – fotografije su pokazivale samo narančastu izmaglicu, ostavljajući astronomima da sve do dolaska sonde Huygens nagađaju što se nalazi ispod.

Prelet pokraj Titana odnio je Voyager 1 daleko od ostalih planeta. Krećući se brzinom od 17 kilometara u sekundi postao je najudaljenija sonda ikad upućena u svemir – trenutno se nalazi 125 astronomskih jedinica (1 AJ=150 milijuna km) daleko od Zemlje. Ilustracije radi, podaci od Zemlje prema sondi putuju punih 17 sati.

Voyager 1 još je uvijek aktivan i šalje podatke, što će potrajati do 2025. godine kada će iscrpiti zalihe radioaktivnog goriva. NASA je u rujnu 2013. objavila kako je sonda dosegnula područje ispunjeno međuzvjezdanom tvari.