Voyager 2
Voyager 2 svemirska je sonda koju je NASA lansirala iz Cape Canaverala 20. kolovoza 1977. godine, sa zadaćom istraživanja vanjskih planeta solarnog sustava. Identična je sondi Voyager 1, koja je s istim zadatkom poslana u svemir.
Do Jupitera je stigao u srpnju 1979. godine, tri mjeseca poslije Voyagera 1. Ranije su misije pružile spektakularna otkrića, pa su znanstvenici sada znali što traže: otkriveni su dodatni prstenovi oko Jupitera, opet su se promatrale vulkanske erupcije na mjesecu Ilja (Voyageri su ih registrirali ukupno devet), otkrio je tri nova mjeseca i poslao nove fotografije Jupitera i njegovih satelita.
Iskoristivši golemu Jupiterovu gravitaciju za ubrzanje i promjenu smjera, u kolovozu 1981. Voyager 2 stigao je do Saturna. Ponovno je k Zemlji potekao niz fotografija Saturna, njegovih prstenova i satelita; sonda je također izmjerila i temperaturu njegove atmosfere, koja varira od -130°C do -203°C. Po prolasku Saturna, uputio se k Uranu, planetu kojeg niti jedna sonda do tada nije posjetila.
Ondje je pristigao početkom 1986. godine, devet godina nakon lansiranja. Izmjerio je temperaturu Uranove atmosfere, koja se sa -244 °C pokazala kao najhladnija u solarnom sustavu. Isto tako registrirao je tri puta jače vjetrove nego na Zemlji. Izmjerio je dužinu dana (17 sati) i potvrdio pretpostavku o postojanju magnetnog polja. Fotografije koje je poslao pokazale su jednoličan modro-zeleni svijet i deset novih, neregistriranih satelita.
Napustivši Uran, krenuo je k svojoj posljednjoj planetarnoj postaji: Neptunu. Do njega je došao u kolovozu 1989. godine. Ovaj se pokazao daleko dinamičnijim od Urana, s divljim olujama i najbržim vjetrovima izmjerenim u sustavu, koji su dosezali 2.100 km/h.
Fotografirao je njegove prstenove, za koje se pretpostavljalo da postoje još od sredine 1960-ih. Utvrđeno je da dan traje 16 sati i da postoji polarna svjetlost, no znatno složenija od one na Zemlji. Posljednji manevar odnio ga je k Tritonu, najvećem Neptunovom satelitu i izmjerio mu temperaturu od -235°C. Ispostavilo se da Triton ima tanku dušičnu atmosferu i da je geološki aktivan, izbacujući povremeno gejzire dušika nekoliko kilometara u visinu.
Iako je napuštanjem Neptunova sustava njegova misija završena, NASA je odlučila pratiti oba Voyagera sve dok se ne iscrpe zalihe radioaktivnog goriva. Oni sada služe za istraživanje dubokog svemira, redovno šaljući podatke na Zemlju.
Trenutno je udaljen preko 100 astronomskih jedinica od Sunca (1 AJ=150 milijuna km), čime je više nego dvostruko dalje od Plutona. Očekuje se da će tijekom 2016. napustiti heliosferu (područje svemira pod utjecajem Sunca) i ući u međuzvjezdani prostor, gdje se već nalazi Voyager 1. Kao i njegova sonda-blizanac, Voyager 2 nosi pozlaćenu ploču sa slikama i zvucima Zemlje, te podacima o položaju Sunčeva sustava. Ista je postavljena kao naputak stranoj civilizaciji koja bi u budućnosti mogla otkriti sondu kako komunicirati sa ljudskom rasom.