{"id":152,"date":"2015-08-09T18:04:28","date_gmt":"2015-08-09T18:04:28","guid":{"rendered":"http:\/\/svemir.geek.hr\/?p=152"},"modified":"2015-08-09T18:04:28","modified_gmt":"2015-08-09T18:04:28","slug":"saljut-6","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/geek.hr\/svemir\/saljut-6\/","title":{"rendered":"Saljut 6"},"content":{"rendered":"

Kada je SSSR u rujnu ’77. lansirao u svemir Saljut 6<\/em><\/strong>, zapadne su sile mislile da je rije\u010d o jo\u0161 jednoj, sada ve\u0107 gotovo uobi\u010dajenoj postaji\u00a0u svemiru. No Saljut 6<\/em> je zapravo predstavljao novu generaciju svemirskih ispostava\u00a0i krupan korak naprijed u odnosu na prethodni dizajn. Bio je kombinacija Almaza<\/em> <\/strong>i Saljuta<\/em>, uzev\u0161i ponajbolje od svakog tipa postaje.<\/p>\n

Najbitnija razlika u odnosu na prethodnike bio je dodatni sustav za spajanje. Ovakav dizajn omogu\u0107io je pristanak dva svemirska broda odjednom, \u0161to je imalo dalekose\u017ene posljedice po istra\u017eivanje svemira. Posade vi\u0161e nisu bile ograni\u010dene zalihama hrane, vode i kisika: one su sad bivale dostavljene bespilotnim letjelicama klase Progres<\/em><\/strong>, koje su dospijevale na slobodno pristani\u0161no mjesto. Za gotovo pet godina, koliko je Saljut 6<\/em> boravio u orbiti, na njega je pristalo dvanaest Progresa<\/em>, isporu\u010div\u0161i preko 20 tona opreme, zaliha i goriva. Nadalje, postaja\u00a0nije ostajala nenastanjena za vrijeme izmjene posada, jer su posade sada mogle istovremeno boraviti na postaji\u00a0prilikom primopredaje iste.<\/p>\n

Sojuz 25<\/strong><\/em>, lansiran u listopadu 1977. godine, nije se uspio spojiti s postajom i vratio se na Zemlju. Lansirana je druga posada: prvi su na Saljut 6<\/em> stigli Jurij Romanenko<\/strong> i Georgij Gre\u010dko<\/strong> u Sojuzu 26<\/em>, i to sredinom prosinca 1977. Generalno se izbjegavalo lansirati s Bajkonura u zimskim mjesecima, no ovaj je let bio klju\u010dan ukoliko se \u017eeljelo zadr\u017eati Saljut 6<\/em> u letnom stanju. Po prispije\u0107u na postaju\u00a0izveli su svemirsku \u0161etnju, kako bi ustanovili postoji li kvar na sustavu za spajanje (zbog neuspjeha prethodne misije), no ispostavilo se da je kvar bio na Sojuzu 25<\/em>.<\/p>\n

Na postaji\u00a0su im se u sije\u010dnju 1978. pridru\u017eili Vladimir D\u017eanibekov<\/strong> i Oleg Makarov<\/strong>, \u010dime su u\u0161li u povijest kao prva letjelica s \u010detiri \u010dlana posade. D\u017eanibekov i Makarov napustili su ih\u00a0tjedan dana poslije. U o\u017eujku iste godine dobili su nove goste, ovog puta Alekseja Gubarjova<\/strong> i Vladimira Remeka<\/strong>, prvog \u010cehoslovaka i prvog Interkosmosova<\/strong> kozmonauta u svemiru. I ova dvojica su se zadr\u017eali samo tjedan dana.<\/p>\n

Romanenko i Gre\u010dko vratili su se na Zemlju sredinom o\u017eujka 1978. godine, nakon 96 dana u svemiru. Bili su u vrlo lo\u0161em zdravstvenom stanju: nisu bili u mogu\u0107nosti kretati se, \u010dak im je i uzimanje hrane predstavljalo prevelik napor za mi\u0161i\u0107e ruku. Nakon nekoliko dana stanje im se znatno popravilo, dok se za mjesec dana intenzivnog lije\u010denja i vje\u017ebi popravilo u potpunosti.<\/p>\n

Na Saljutu 6<\/em> boravilo je ukupno 16 posada, od kojih je njih pet bilo dugotrajnog karaktera. Leonid Popov<\/strong> i Valerij Rjumin<\/strong> najdu\u017ee su bili ondje, \u010dak 185 dana. Oni su tijekom boravka ondje dobili u zadatak ve\u0107i i opse\u017eniji broj vje\u017ebi nego prethodne posade, \u0161to je za rezultat imalo znatno bolje zdravstveno stanje po povratku. Obojica su porasli za oko tri centimetra, \u0161to se reduciralo po slijetanju na Zemlju. Najzanimljiviji medicinski slu\u010daj predstavljale su crvene krvne stanice: njihov \u017eivotni vijek iznosi 120 dana, \u0161to zna\u010di da su Popov i Rjumin prvi ljudi \u010dije je tijelo proizvelo crvene krvne stanice u svemiru. Ispostavilo se da u beste\u017einskom stanju tijelo proizvodi manje krvne stanice, \u0161to se opet vratilo u normalu nakon slijetanja.<\/p>\n

Saljut 6<\/em> je, po isteku planiranog vijeka trajanja u srpnju 1982. godine, spu\u0161ten u atmosferu gdje se raspao i izgorio.<\/p>\n

Zanimljivosti<\/h3>\n

Progres<\/em>, bespilotni brod namijenjen prijevozu tereta u svemir, preina\u010deni je Sojuz<\/em>. Prvi put je poletio 1978. k Saljutu 6<\/em>\u00a0a leti i danas, opskrbljuju\u0107i Me\u0111unarodnu svemirsku postaju<\/a>\u00a0<\/em><\/strong>zalihama i opremom.<\/p>\n

Vladimir Kovaljenok<\/strong>, koji je u dva navrata posjetio Saljut 6<\/em> (provev\u0161i 249 dana ukupno na postaji), tvrdio je da je tijekom svog drugog boravka ondje vidio vanzemaljski svemirski brod. Vijest je dospjela u javnost, koja je ismijala Kovaljenoka.<\/p>\n

Datum lansiranja:<\/strong> 29. rujna 1977.
\nDimenzije:<\/strong> 26\u00d74 m
\nVolumen:<\/strong> 90 m3
\nPerigej\/apogej\/inklinacija:<\/strong> 219\/275 km\/51,6\u02da
\nTrajanje misije:<\/strong> 4 godine, 10 mjeseci
\nKraj misije:<\/strong> 29. srpnja 1982.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kada je SSSR u rujnu ’77. lansirao u svemir Saljut 6, zapadne su sile mislile da je rije\u010d o jo\u0161 jednoj, sada ve\u0107 gotovo uobi\u010dajenoj postaji\u00a0u svemiru. No Saljut 6 je zapravo predstavljao novu generaciju svemirskih ispostava\u00a0i krupan korak naprijed u odnosu na prethodni dizajn. Bio je kombinacija Almaza i . . . Pro\u010ditaj vi\u0161e<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":224,"featured_media":153,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"image","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[164,169,165,159,166,123],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/svemir\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/152"}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/svemir\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/svemir\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/svemir\/wp-json\/wp\/v2\/users\/224"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/svemir\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=152"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/geek.hr\/svemir\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/152\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/svemir\/wp-json\/wp\/v2\/media\/153"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/svemir\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=152"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/svemir\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=152"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/svemir\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=152"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}