{"id":162,"date":"2015-08-10T09:21:42","date_gmt":"2015-08-10T09:21:42","guid":{"rendered":"http:\/\/svemir.geek.hr\/?p=162"},"modified":"2015-08-10T09:21:42","modified_gmt":"2015-08-10T09:21:42","slug":"saljut","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/geek.hr\/svemir\/saljut\/","title":{"rendered":"Saljut"},"content":{"rendered":"

Prvu svemirsku postaju u Zemljinoj orbiti lansirao je SSSR pod imenom Saljut<\/strong><\/em>. Rije\u010d je o prvoj od ukupno sedam svemirskih postaja\u00a0ovog tipa postavljenih u orbitu izme\u0111u 1971. i 1982. godine. U po\u010detku zami\u0161ljene kao relativno jednostavne gra\u0111evine s primarnim zadatkom ispiranja gorkog okusa nakon gubitka utrke na Mjesec, vremenom su evoluirale u kompleksne znanstvene ispostave u svemiru \u010dije se naslije\u0111e o\u010dituje kroz brojna rje\u0161enja primijenjena prilikom konstrukcije postaja\u00a0Mir<\/em> <\/a><\/strong>i Me\u0111unarodne svemirske postaje<\/a><\/em><\/strong>.<\/p>\n

Pri\u010da o prvoj svemirskoj postaji\u00a0po\u010dinje Armstrongovim malenim korakom na Mjesecu<\/a><\/strong>, \u010dime je daljnji razvoj sovjetskog lunarnog programa izgubio svaki smisao. SSSR nije zapravo \u017eelio i\u0107i na Mjesec; \u017eelio je samo ponovno osramotiti Sjedinjene Dr\u017eave i pokazati se nadmo\u0107nim. Biti drugi na Mjesecu za njih je zna\u010dilo goru stvar nego ne oti\u0107i uop\u0107e, stoga su \u010destitali Amerikancima na uspjehu, dodav\u0161i kako Mjesec nikad nije niti bio u njihovim planovima. Nakon nekoliko mjeseci praznog hoda, a dodatno potaknuti najavom lansiranja postaje Skylab<\/a><\/em><\/strong>, vodstvo Komunisti\u010dke Partije odlu\u010dilo je kako SSSR treba svemirsku postaju\u00a0u orbiti. Hitno. Odmah.<\/p>\n

OKB-1, centralni sovjetski biro za konstrukciju raketa, svemirskih sondi i letjelica, ve\u0107 je bio pretrpan poslom i nije mogao nabrzinu skrpati ne\u0161to tako revolucionarno kao \u0161to je svemirska postaja. S druge strane, OKB-52 ve\u0107 je imao napola dovr\u0161enu vojnu postaju\u00a0Almaz<\/a><\/em><\/strong>, no ova je imala pregr\u0161t tehni\u010dkih problema koji su se u tom trenutku \u010dinili nerje\u0161ivima.<\/p>\n

Vodstvo partije je isto tako \u017eeljelo da prva postaja\u00a0bude znanstvena, a ne vojna ispostava, jer je takav trebao biti i ameri\u010dki Skylab<\/em>. Ujedno je i ravnatelj tog biroa, Vladimir \u010celomej<\/strong>, bio u nemilosti pojedinih \u010dlanova Centralnog komiteta Komunisti\u010dke partije, koji su mu svako malo podmetali nogu (u sovjetskom svemirskom programu podjednako je bilo va\u017eno biti sposoban politi\u010dar, koliko i sposoban konstruktor raketa).<\/p>\n

Kako je bilo o\u010dito da niti jedan OKB ne mo\u017ee samostalno izgraditi postaju, done\u0161ena je odluka o udru\u017eivanju snaga: ve\u0107 izgra\u0111eni kostur Almaza<\/em> popunit \u0107e se dokazanim sustavima iz programa Sojuz<\/em> <\/a><\/strong>(koje je proizvodio OKB-1), \u010dime bi se otklonili brojni problemi zbog kojih ovi iz OKB-52 nisu mogli spavati. Isto tako, posada \u0107e se prema postaji\u00a0lansirati u Sojuzima<\/em>, a ne u TKS-u, letjelici koju je \u010celomej zamislio da poslu\u017ei toj svrsi, no nikad je nije uspio sagraditi. Zbog ovakvog razvoja doga\u0111aja, TKS je na kraju otkazan.<\/p>\n

Re\u010deno – u\u010dinjeno. OKB-1 dobio je po\u010detkom 1970. godine \u0161asiju Almaza<\/em> koju je relativno brzo nadogradio svojim sustavima. \u010celomej, u po\u010detku nevoljan sura\u0111ivati sa mrskim mu suparnicima, tako\u0111er je profitirao: Almazu<\/em> je iz Partije dano zeleno svjetlo i politi\u010dki neprijatelji su se uti\u0161ali, a od OKB-1 je dobio tehni\u010dka rje\u0161enja kojima je ubrzao razvoj Almaza<\/em>.<\/p>\n

Saljut<\/em> je poletio u svemir u travnju 1971. godine na raketi Proton<\/em> (samo 16 mjeseci nakon \u0161to je vodstvo Partije donijelo odluku o gradnji postaje!), ispisav\u0161i time novu stranicu u knjizi velikih ljudskih postignu\u0107a. Za Saljut su planirane tri posade. Prva posada nije uspjela ukrcati se na postaju\u00a0zbog problema prilikom spajanja, tako da su vra\u0107eni na Zemlju. Sljede\u0107a\u00a0posada – Georgij Dabrovoljskij<\/strong>, Vladislav Volkov<\/strong> i Viktor Pacajev<\/strong> – uspje\u0161no prispijeva na postaju. Ondje su ostali 23 dana, postaviv\u0161i novi rekord u boravku u svemiru.<\/p>\n

Izvr\u0161ili su niz zdravstvenih testova, koji su bili od vitalne va\u017enosti za budu\u0107nost svemirskih letova: mjerili su gusto\u0107u kalcija u kostima, redovno su mjerili krvni tlak, radili analizu krvi sa naglaskom na udjelu kolesterola i \u0161e\u0107era, te provjere psihi\u010dkog stanja. Redovno su vr\u0161ili tjelovje\u017ebe (svaki kozmonaut po dva sata dnevno), kako bi umanjili atrofiju mi\u0161i\u0107a.<\/p>\n

Malo je poznato da su njih trojica prvi ljudi koji su koristili teleskop u svemiru. Orion<\/em><\/strong>, kako mu je bilo ime, nalazio se ugra\u0111en na postaji, a izgradila ga je Armenska akademija znanosti. Isto tako, Saljut<\/em> je imao i prvi staklenik u svemiru u kojem su se uzgajali luk, kupus, lan i poriluk. Na staklenik je postavljena automatska kamera, koja je fotografirala zasa\u0111ene biljke svakih deset minuta, prate\u0107i njihov rast.<\/p>\n

Cijela je misija protekla izvanredno uspje\u0161no. Postaja\u00a0se pokazala kao solidna, pouzdana gra\u0111evina sposobna primiti udomiti posadu na du\u017ei vremenski period. Kozmonauti su je napustili 29. lipnja 1971. i spustili se na Zemlju nekoliko sati kasnije. Po svemu uspje\u0161na misija do\u017eivjela je tragi\u010dan kraj: po otvaranju kapsule, ustanovljeno je kako su sva tri \u010dlana posade mrtva. Nova misija k postaji, koja je trebala uslijediti za mjesec i pol dana, otkazana je. Saljut<\/em> je ostao u orbiti jo\u0161 nekoliko mjeseci, nakon \u010dega je spu\u0161ten u atmosferu i izgorio uslijed trenja.<\/p>\n

Zanimljivosti<\/h3>\n

– Konstruktori su originalno postaji\u00a0nadjenuli ime Zarja,\u00a0<\/em><\/strong>no to je tako\u0111er bilo kodno ime zemaljske kontrole koje je Sergej Koroljev<\/strong> odabrao jo\u0161 u vrijeme Gagarinova pionirskog leta<\/a> <\/strong>deset godina ranije. Iz tog je razloga odlu\u010deno preimenovati postaju, no ta je odluka donesena prekasno \u2013 Saljut<\/em> je postao ne samo prva svemirska postaja, nego i prva svemirska letjelica s krivim imenom istaknutim na oplati.<\/p>\n

– U srpnju 1972. godine lansiran je novi Saljut<\/em> (DOS-2), no zbog gre\u0161ke na raketi-nosa\u010du\u00a0odmah po lansiranju pao je u Tihi ocean. Sovjeti su se pravili kao da se ni\u0161ta nije dogodilo i tre\u0107i<\/a> Saljut<\/a><\/em><\/strong> imenovali kao Saljut 2<\/em><\/strong>, zanemariv\u0161i izgubljenu postaju.<\/p>\n

– Jo\u0161 jedno neuspje\u0161no lansiranje Saljuta<\/em> (DOS-3) dogodilo se sredinom 1973. godine. Zbog gre\u0161ke u sustavu za navo\u0111enje, samostalno su se uklju\u010dili motori postaje\u00a0i ova je ve\u0107 prilikom prve orbite potro\u0161ila sve gorivo. Budu\u0107i da vi\u0161e nije imala kako odr\u017eavati visinu, sru\u0161ila se na Zemlju tjedan dana po lansiranju. Sovjeti su se opet pravili Englezi i nisu imenovali postaju. Ipak, budu\u0107i da je dospjela u orbitu, registrirali su je NATO-ovi radari, pa je predstavljena kao satelit Kosmos 557<\/em><\/strong>.<\/p>\n

Datum lansiranja:<\/strong> 19.travnja 1971.
\nDimenzije:<\/strong> 20\u00d74 m
\nVolumen:<\/strong> 99 m3
\nTrajanje misije:<\/strong> 175 dana
\nKraj misije:<\/strong> 11. listopada 1971.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prvu svemirsku postaju u Zemljinoj orbiti lansirao je SSSR pod imenom Saljut. Rije\u010d je o prvoj od ukupno sedam svemirskih postaja\u00a0ovog tipa postavljenih u orbitu izme\u0111u 1971. i 1982. godine. U po\u010detku zami\u0161ljene kao relativno jednostavne gra\u0111evine s primarnim zadatkom ispiranja gorkog okusa nakon gubitka utrke na Mjesec, vremenom su . . . Pro\u010ditaj vi\u0161e<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":224,"featured_media":163,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"image","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[164,61,80,131,153,137,165,142,159,166,123,74],"class_list":["post-162","post","type-post","status-publish","format-image","has-post-thumbnail","hentry","category-svemirske-postaje","tag-almaz","tag-apollo","tag-gagarin","tag-iss","tag-koroljev","tag-mir","tag-saljut","tag-skylab","tag-sojuz","tag-svemirska-postaja","tag-svemirska-utrka","tag-vostok","post_format-post-format-image","clearfix"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/svemir\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/162","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/svemir\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/svemir\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/svemir\/wp-json\/wp\/v2\/users\/224"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/svemir\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=162"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/geek.hr\/svemir\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/162\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/svemir\/wp-json\/wp\/v2\/media\/163"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/geek.hr\/svemir\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=162"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/svemir\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=162"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/geek.hr\/svemir\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=162"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}