Connect with us

Znanost

Računarstvo i internet

3D povijest: digitalna umjetnička djela

I ako nemate vremena putovati u Firencu, ipak možete vidjeti Michelangelov kip Davida, na internetu, kako se okreće oko svoje osi u vjernom 3D prikazu. Ovo je tek uvod u ono što znanstvenici pokušavaju postići u združenom europskom projektu 3D-COFORM.

Cilj projekta je digitalizirati baštinu u muzejima i pružiti virtualnu arhivu umjetničkih dijela iz cijelog svijeta. Vaze, stara koplja, pa čak i cijeli hramovi trodimenzionalno će se reproducirati. Kroz nekoliko godina posjetitelji muzeja moći će na ekranu okretati rimske amfore za 360 stupnjeva, ili se otisnuti na virtualni let po hramu. Virtualna kolekcija biti će osobito korisna istraživačima koji će tražiti djela istog autora za usporedbu, ili povezane antropološke ostatke koji su do sada ležali zaboravljeni u nekoj dalekoj arhivi.

Digitalna arhiva će biti inteligentna, tražiti će i povezivati predmete pohranjene u svojoj bazi podataka. Npr. potraga za grčkim vazama iz 6. stoljeća p.n.e., sa barem dvije ručke, pronaći će odgovarajuće predmete iz svih dijelova svijeta. 3D dokumentacija ima veliku prednost nad dosadašnjim tiskanim katalozima, koji sadrže slike predmeta, ili njihove verbalne opise. Set 3D podataka omogućava nam pregled predmeta iz svakog ugla, dajući tako vrijedne informacije konzervatorima – kao što su površinsko stanje predmeta ili određena boja. Kao što nam pokazuje kip Davida, impresivan 3D prikaz umjetničkog djela već postoji.

“Ipak, još smo uvijek daleko od toga da smisleno povežemo 3D informacije o različitim predmetima”, kaže dr. Andre Stork, voditelj odjela na Fraunhofer Institute for Computer Graphics Research IGD u Darmstadtu, i partner u konzorciju 3D-COFORM.

Stork i njegov tim generiraju i procesuiraju 3D modele za digitalnu arhivu. “3D scan je u osnovi oblak izmjerenih točaka, pa je potrebno njihovo daljnje procesuiranje da bi se predmet ucrtao kako treba,” objašnjava Stork. Istraživači rade na specifikaciji izračuna, kako bi iz izmjerenih podataka dobili stvaran predmet. Software treba moći identificirati specifične strukture, kao što su ruke na kipu ili stupovi na zgradi, kao i prepoznati ponovljene uzorke na vazama.

Virtualna prezentacija također treba uključivati i vjerni vizualni prikaz – slika hrama ne bi bila realistična da sjene koje bacaju njegovi stupovi nisu pravilno prikazane. Istraživačka skupina iz Darmstadta zato kombinira različite tehnike kako bi simulirala svjetlosne efekte.

Izvor: sciencedaily.com

Life is a sexually transmitted disease and there is a 100% mortality rate.

Ostavi komentar

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Računarstvo i internet

Popularno

Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh