Connect with us

Znanost

Astrofizika

Astronomi potvrdili Einsteinovu teoriju relativnosti i ubrzano kozmičko širenje

Grupa astronoma [1] voditelja Tima Schrabbacka s Leiden Observatoryja provela je istraživanje na preko 446 000 galaktika unutar područja COSMOS – rezultata najveće potrage ikad napravljene pomoću Hubble teleskopa. Pri kreiranju COSMOS snimaka, Hubble je od 575 fotografija napravio panoramsku sliku koristeći naprednu kameru Advanced Camera for Surveys (ACS). Promatranje je trajalo oko 1000 sati.

Uz podatke s Hubblea, znanstvenici su koristili crvene pomake [2] izmjerene sa zemaljskih teleskopa kako bi odredili udaljenosti 194 000 galaktika koje je Hubble promatrao. “Broj galaktika uključenih u ovo mjerenje je bez presedana, ali još je važnije bogatstvo informacija koje smo dobili o nevidljivim strukturama Svemira iz ovog golemog skupa podataka”, rekao je koautor Patric Simon s Edinburgh University.

Astronomi mogu procijeniti podjelu tvari u Svemiru na velikim udaljenostima. Da bi to napravili, koriste informacije sadržane u distorziranim oblicima dalekih galaktika, fenomenu znanom kao gravitacijska leća [3]. Koristeći složene algoritme, tim vođen Schrabbackom usavršio je metodu mjerenja i dobili su dosad neviđeno precizne rezultate. Rezultati njihovih mjerenja objavljeni su u časopisu Astronomy and Astrophysics.

Preciznost i glomaznost ovih studija omogućuje neovisnu potvrdu da je ekspanzija Svemira dodatno ubrzana misterioznom komponentom zvanom tamna energija. Postoji još nekoliko nezavisnih istraživanja koja to potvrđuju. Znanstvenici istražuju kako su nastali i evoluirali dijelovi tvari da bi otkrili kako gravitacija, koja drži tvar na okupu i tamna energija, koja ih odvaja ubrzavajući širenje Svemira, djeluje na njih. “Tamna energija utječe na naša mjerenja iz dva razloga. Prvo, kada je prisutna, klasteri galaktika sporije rastu i drugo, utječu na ekspanziju Svemira. Naša analiza osjetljiva je na oba efekta”, rekao je koautor Benjamin Joachimi s University of Bonn. “Naše istraživanje također dodatno potvrđuje Einsteinovu opću teoriju relativnosti, koja predviđa kako savijena svjetlost ovisi o crvenom pomaku”, dodao je suistraživač Martin Kilbinger s Institut d`Astrophysique de Paris i Excellence Cluster Universe.

Veliki broj promatranih galaktika uz informacije crvenog pomaka rezultira mapama veće razlučivosti; pomažu nam vidjeti članove galaktičkih skupova i kako su oni raspoređeni. “S detaljnijim informacijama o udaljenostima galaktika, možemo izmjeriti distribuciju materije među njima”, napominje suistraživač Jan Hartlamp s University of Bonn. “Prije je većina mjerenja bila napravljena u dvije dimenzije, poput rendgenske slike pluća. Naše istraživanje više je poput trodimenzionalne CT slike kostura. K tome još možemo gledati skelet tamne tvari od postanka do sada”, komentirao je još jedan od koautora, William High s Harvard University.

Astronomi su odabrali COSMOS za istraživanje jer su zaključili da se radi o reprezentativnom uzorku Svemira. Uz istraživanja poput ovih vođenih Schrabbackom, astronomi će jednog dana moći primijeniti tehniku na veća nebeska područja, formirajući bistriju sliku onoga što je stvarno tamo.

Bilješke:

[1] Međunarodni tim astronoma na ovom istraživanju predvođen je Timom Schrabbackom sa Leiden University. Ostali suradnici su: J. Hartlap (University of Bonn), B. Joachimi (University of Bonn), M. Kilbinger (IAP), P. Simon (University of Edinburgh), K. Benabed (IAP), M. Bradac (UCDavis), T. Eifler (University of Bonn), T. Erben (University of Bonn), C. Fassnacht (University of California, Davis), F. W. High (Harvard), S. Hilbert (MPA), H. Hildebrandt (Leiden Observatory), H. Hoekstra (Leiden Observatory), K. Kuijken (Leiden Observatory), P. Marshall (KIPAC), Y. Mellier (IAP), E. Morganson (KIPAC), P. Schneider (University of Bonn), E. Semboloni (University of Bonn), L. Van Waerbeke (UBC) i M. Velander (Leiden Observatory).

[2] U astronomiji, crveni pomak predstavlja pomak valne duljine elektromagnetskog zračenja prema dužim valnim duljinama, zbog širenja Svemira. Crveni pomak nam omogućuje procjenu udaljenosti galaktika. U ovom istraživanju korištena su istraživanja COSMOS-ovog tima koristeći podatke sa SUBARU, CFHT, UKIRT, Spitzer, GALEX, NOAO, VLT, i Keck teleskopa.

[3] Slaba gravitacijska leća: fenomen gravitacijske leće iskrivljavanje je relacije prostora i vremena snažnom gravitacijom uzrokovanom velikim nakupinama tvari, poput klastera galaktika. Kada svjetlost udaljenih galaktika prođe kroz bliži galaktički klaster, putanja svjetlosti iskrivljena je i dobijemo distorzirane slike dalekih galaktika. Kod slabe gravitacijske leće taj efekt je malen i može ga se izmjeriti statističkim metodama. Ova analiza daje ocjenu gravitacijskog polja, a time i mase tvari koja iskrivljuje svjetlost. Kada astronomi određuju oblik galaktike moraju uzeti u obzir tri glavna faktora: intrinzički oblik galaktike (koji je nepoznat), efekt gravitacijske leće i sistematične efekte uzrokovane teleskopima i kamerama, kao i atmosfere – u slučaju zemaljskih opservacija.

Izvor: spacetelescope.org

Life is a sexually transmitted disease and there is a 100% mortality rate.

Ostavi komentar

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Astrofizika

Popularno

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh